Nemilosrdni gadovi

Dva teška igrača u lakom akciću

2 guns

2 igrača / 2 Guns, SAD, 2013., akcija, 109 minuta
Režija: Baltasar Kormakur
Uloge: Denzel Washington, Mark Wahlberg, Paula Patton, Bill Paxton, Edward James Olmos, James Marsden, Fred Ward

Što će i kako će sad dalje Denzel Washington bez Tonya Scotta? Odavno znamo da je Denzel faca i da za njega u nekim ozbiljnijim filmovima nema zime, makar i ne raspolaže najvećim glumačkim rasponom na tržištu, no u lakšim sadržajima pokojni Scott bio je njegov čovjek. Denzel je posljednjih desetak godina s njim snimio nekoliko sjajnih, bogatih, inteligentnih akcija – od remek-djela „Man On Fire“ preko sjajnih „Deja Vu“ (koji se uzgred rečeno, nimalo ne sviđa mom kolegi NG Tomljanoviću) i „Unstoppable“ do tek nešto slabijeg remakea „The Taking Of Pelham 123“. Naravno da nitko normalan ne misli da te režiserko-glumačke romanse (a tu su i primjerice i Tonyev stariji brat Ridley i njegova simpatija Russell Crowe, kao i Marty Scorsese koji je De Nira zamjenio DiCapriom, o Burtonu & Deppu da se i ne govori…) moraju nužno biti ekskluzivne i da i jedni i drugi ne bi smjeli „viđati druge ljude“, ali Scott-Washington kemija ipak je bila nešto posebno. Najbolje se to vidjelo u lanjskom Washingtonovom „Safe Houseu“ švedskog gastarbajtera u Hollywoodu Daniela Espinose, u kojem je naizgled sve na mjestu, od spike, atmosfere i zapleta do jake glumačke ekipe, ali ipak nešto fali, i to jako.

Ali što je tu je, život ide dalje i Denzel je nakon još jedne ozbiljne uloge (lanjski „Flight“ Roberta Zemeckisa) koja mu je donijela šestu oskarovsku nominaciju, po prvi put u karijeri zaigrao u jednoj strip ekranizaciji. Ne doduše superheroja, iako bi i to jednog dana voljeli vidjeti, makar nekako sumnjam da će se Denzelu, kojem je uskoro 58 godina dati na pragu sedmog desetljeća stiskati u tajce. No, ova vrsta strip-filma mu apsolutno leži – radi se o akcijskoj buddy/buddy komediji u kojoj mu štangu drži Mark Wahlberg. Drži štangu, i što je jednom dugogodišnjem zakletom Denzelistu jako teško priznati, krade film. Wahlbergu, koji otpočetka svoje karijere vrluda od sjajnih filmova preko totalnih bedastoća i natrag (ali mu se mora priznati da je i u najvećoj budalaštini uvijek OK) takvo što i nije bio neki problem jer je njegova uloga značajno sočnija i atraktivnija od Denzelove.

No, krenimo redom – Bobby (Washington) i Stig (Wahlberg) dva su ležerna krimosa koje na početku filma pratimo u pripremi pljačke banke negdje na prašnjavom američkom jugozapadu, vjerojatno u Texasu blizu meksičke granice. Zatim ih slijedimo s druge strane grane u „poslovnoj komunikaciji“ s glavom meksičkog kartela, Papijem (Olmos), a ubrzo saznajemo da ni jedan ni drugi nisu ono za što se predstavljaju, ni vanjskom svijetu, ni jedan drugome. I konstantno šarmantno verbalno podjebavanje na relaciji Wahlberg-Washington (koje podsjeća na dvije stare usidjelice/cimerice), kao i zaplet i akcija kreću od prve minute i tu nema ni milimetra šmiranja. Flashbackovi, skokovi, novi likovi, D.E.A., C.I.A., vojska, meksički karteli… ali sve jako pregledno i iznimno lako probavljivo. Staromodno čak, rekli bi neki, ali ako su akcijske scene lišene lažnog coola, koreografije i prečestog slow motiona pokupljenih iz korejskih i honkoških akcija staromodne, onda me moderno zapravo i ne zanima previše. OK, islandski režiser intrigantnog keyser-soze-ovskog imena Baltasar Kormakur (zadnji film mu je bio lanjski „Contraband“ također s Wahlbergom) ipak nije odolio slow motionu u finalu, ali nije mu za zamjeriti.

Da, staromodno – i u atmosferi i spiki, čak i u soundtracku koji je efektna kombinacija 70’s blaxploitationa i špageti westerna, ali ne i sasvim retro. Washington i Wahlberg su kao što rekosmo solidni, pogotovo Wahlberg kao nepopravljivi jebivjetar, a sjajne su i epizode danas na žalost rijetko viđenih Edwarda Jamesa Olmosa i pogotovo efektnog Billa Paxtona. U ulozi D.E.A. agentice pojavljuje se prezgodna Paula Patton, inače posljenjih mjeseci najpoznatija kao supruga Robina Thickea čiji joj mizogini, pičkopatnički spotovi i spika nimalo, kaže, ne smetaju. Draga je žena ta Paula, čija je ideja bila da jednu svoju scenu s Denzelom snimi u toplessu, ali nije neka glumica – pogotovo se to vidi u ovakvom teškaškom okruženju.

Uglavnom, „2 Igrača“ sasvim su solidna akcija, zabavna, napeta, duhovita i potpuno oslobođena praznog hoda, trenutno bez žanrovske konkurencije u domaćim kinima (jer tu ipak ne brojimo „Kick-Assa“), gotovo sigurno zamišljena kao serijal, što je zbog tankog box office-a u (zasad 90-ak milijuna U$D na uloženih 60) u međuvremenu vjerojatno otpalo. Iako bi potencijalni naslov „2 igrača 2“ („2 Guns 2“) bio poprilično blesav, to je jedan serijal koji bi itekako imao smisla…  (ZABAVNO I LEŽERNO 8/10)

 

/NG TOMLJANOVIĆ/

Koja melodrama! Tony se ubio, Denzel jadan ostao sam. I sad mora snimati s režiserima sa smiješnim imenima. Nisam gledao, ali slutim da film nije uspio prenijeti tu pozadinsku tragediju koju tvoj tekst tako dirljivo oslikava. Ma totalno si me ganuo.

/NG RUNJIĆ/

ti si gad, al to ti je sigurno već netko rekao…

/NG TOMLJANOVIĆ/

Nije lako to priznati, ali zapravo gad meka srca. Uostalom, baš kao i ti. Samo što ja ne slinim na Tonyja i Denzela.

/NG RUNJIĆ/

ne nego na jebenog hanekea i one predosadne udav rumunje…

/NG TOMLJANOVIĆ/

Haneke više manje, ali pogodio si – Ceausescu je moj idol.

/NG RUNJIĆ/

i moj jebiga…

/NG TOMLJANOVIĆ/

Složna braća kuću grade…

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

1 Komentar

  1. Pingback: Colin Farrell u filmskoj verziji „Warcrafta“? - Nemilosrdni gadovi

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com