Nemilosrdni gadovi

Treći „Kapetan Amerika“ dosad je najbolji Marvelov film

captain-america-civil-war-029

Kapetan Amerika: Građanski rat / Captain America: Civil War, SAD, 2016., superherojski strip spektakl, 147 minuta
Režija: Anthony i Joe Russo
Uloge: Chris Evans, Robert Downey Jr., Scarlett Johansson, Sebastian Stan, Chadwick Boseman, Daniel Brühl, Elizabeth Olsen, Anthony Mackie, Paul Bettany, Jeremy Renner, Paul Rudd, Tom Holland, Don Cheadle, Emily VanCamp, William Hurt, Martin Freeman, Marisa Tomei, John Slattery, Hope Davis, Alfre Woodard, Stan Lee

Svjedočimo li upravo početku kraja stripovskog blockbustera kao takvog? Prije nego što kažete ovaj je skroz poblesavio razmotrite argumente koji slijede.

U prirodi samog strip spektakla, već u njegovom DNK-u zapisano je da svaki slijedeći primjerak mora biti veći, skuplji, glasniji, u svakom pogledu spektakularniji od prethodnog. Kao i droga na koju se brzo razvija tolerancija, pa tijelo treba sve veću i veću dozu (sve do naravno neizbježnog overdosea) ili pak poput globalne ekonomije ili pojedinačnih nacionalnih koje moraju stalno rasti (bilo održivo ili ne) jer kad dva kvartala ne rastu onda upadaju u recesiju (čitaj: odlaze u kurac). Problem je naravno u tome što bi se para još i našlo (a ovaj konkretni primjerak koštao je solidnih frtalj milijarde dolara!), jer i prihodi stalno rastu (pa se od novog Kapetana očekuje najmanje milijarda prihoda), no s idejama će već ići malo teže.

Sve smo to naime već vidjeli – i kojekakva čudovišta, i sveopću destrukciju, i umjetnu inteligenciju koja poprima fizičku dimneziju (vidi zadnje „Avengerse“), čak i mračni, filozofski odmak velike Nolanove „Dark Knight“ trilogije. I što sad? Apsolutno dakle ima logike da su dvije velike strip kuće u istoj sezoni odlučile krenuti u drugom pravcu – umjesto da njihovi superheroji spašavaju svijet od svemogućih zlikovaca (booooring!), i DC Comics i Marvel odlučili su svoje najjače likove namjeriti jedne kontra drugih. Kako je to završilo u slučaju Batmana i Supermana znamo svi, a sada je pred nama okršaj superheroja iz Marvelovog univerzuma.

Ima uostalom i neke simbolike u svemu tome – u očima ovog konkretnog Nemilosrdnog Gada kreativni uzlet superherojskog žanra otpočeo je sličnom pričom pa je onda red da tako i završi. Naime prije X-Mena (kod kojih pratimo međusobne borbe dvije grupe mutanata s nadljudskim moćima), odnosno njihove sjajne dvojke („X2“ iz 2003.) stripovski spektakli su bili zabavni i donekle inteligentni, ali još uvijek puno bliže estetici i postavkama svog originalnog formata nego pravim filmskim blockbusterima. Kad su se riješili izvorne karikaturalnosti (vidi Burtonove „Batmane“) i ubacili ponešto „težeg“ sadržaja, kotači su se počeli ozbiljno vrtjeti, i u komercijalnom i u kreativnom smislu.

No 12-ak godina i 15-ak milijardi box office-a kasnije cijela priča se pomalo počinje ispuhavati. Zimus je anarhoidni, poluzajebantski „Deadpool“ možda pokazao put kako i kamo dalje, a možda i nije, jer ipak je teško zamisliti onog uštogljenog Clarka Kenta ili pak fino počešljanog Stevea Rogersa (a.k.a. Kapetana Ameriku) kako izbacuju fore kao na traci, seru po svima i svemu i šoraju se u rated R akciji gdje krv i odrezani udovi frcaju na sve strane.

Uglavnom došli smo tu gdje jesmo i pitanje je kako ćemo dalje. Za Batmana i Supermana budućnost se ne čini svijetlom iako se bliže 900 milijuna U$D prometa – no, ako znamo da su potrošili 250 milja na sam film i još dodatnih 150 na marketing onda im je zarada „pišljivih“ 50 milja, a za to možeš snimiti jedva pola sata aktualnog strip spektakla. Kod „Kapetana Amerike“ je situacija ipak nešto svijetlija, barem u komercijalnom smislu, no čini se da sadržajno čitava stvar nezadrživo srlja u ćorsokak, i ne samo zato što Marvelov stripovski blockbuster naprosto ne može biti bolji od ovog. Svjesni su toga izgleda i u samom Marvelu, pa se zasad ne govori o budućim nastavcima.

Chris Evans ima ugovor s Disneyem/Marvelom za još dva Avengers filma („Infinity War I&II“ koji dolaze 2018. i 2019.), voljan je naravno snimati još, a iako se treći „Kapetan Amerika“ smatra prvim filmom tzv. treće faze „Marvelovog filmskog univerzuma“ (u kojem je 13. film po redu), budućnost je izgleda u novim likovima i novim franšizama i pod-franšizama (od friškijih – „Guardians Of The Galaxy“, „Ant-Man“; od budućih Doctor Strange, Black Panther, Captain Marvel…). Živi bili pa vidjeli…

Uglavnom, niti 50 dana nakon susreta na vrhu Batmanove šake i Supermanove brade i spektakularnog prdnuća u čabar njihova zajedničkog filma, evo i Marvelovog odgovora – kompletni rat svih protiv sviju. Svih osim Thora i Hulka, ali vjerujte na riječ da ta dvojica ne fale ni najmanje. „Captain America: Civil War“ nastavlja se direktno na lanjske druge Avengerse („Avengers: Age Of Ultron“), no ako ih kao ja niste gledali, neće vam faliti predznanja. Slično kao i u gorespomenutom „BvS“, kolateralna šteta koju proizvode superheroji dok spašavaju svijet prevršila je svaku mjeru (samo što je to ovdje jedno osam puta bolje set-up-irano, ispričano i provedeno nego tamo) pa su vlade svijeta odlučile Avengerse staviti pod kontrolu. Tony Stark/Iron Man se manje-više slaže s time, a Steve Rogers/Captain America baš i ne. Nakon novih prijetnji globalnom miru vrlo brzo će i ostali Avengersi biti prisiljeni birati strane.

No, kao što rekoh, za razliku od „BvS“, ovdje sve to itekako ima smisla i utemeljeno je u pretpovjesti likova i njihovim karakterima, pa kad krene međosobna šora, nitko nije previše iznenađen. Isprva su u igri osim njih dvojice i Natasha/Black Widow (Johanssen), Falcon (Mackie) i Winter Soldier (Stan), kasnije se pridružuju i ostali – War Machine (Cheadle), Vision (Bettany) i Wanda/Scarlett Witch (Olsen), a ima naravno i iznenađenja od kojih je pojava jednog važnog Marvelovog superjunaka, da ne spoilamo kojeg, upravo urnebesna. Tu je i važan novi superheroj, uskoro vlasnik vlastite franšize – Black Panther/T’Challa (Boseman).

captain-america-civil-war-001

Zaplet je bogat, na momente i ‘prebogat’, ali ne toliko kompliciran da ga i netko nov ne bi bez problema pohvatao, i što je najvažnije sve to itekako ima smisla i veze sa svijetom u kojem živimo. Šore su spektakularne, bilo u skućenim interijerima malih soba ili stubišta (baš kao u prošlom Captainu u onoj sjajnoj sceni u liftu), bilo na otvorenom, kad i sav taj skupi CGI dobije priliku da se pošteno razmaše. Tempo je žestok i brz i film bez problema drži pažnju čitava svoja dva i kusur sata, a finale spretno uspije izbjeći klišee tako svojstvene stripovskom žanru.

Upravo je fascinanto koliko je ovo što rade braća Russo sa svojim scenaristima Christopherom Markusom i Stephenom McFeeleyem u „Kapetanu Americi“ (jedinicu je režirao Joe Johnston) nemjerljivo bolje, inteligentnije i nadahnutije od onoga što radi scenarist i redatelj Joss Whedon u svojim dosadnim, suhim i zapravo prilično bezveznim Avengersima. S obzirom da su Russoovi i Markus & McFeeley zaduženi za spomenutu predstojeću „Avengers: Infinity War“ duologiju, definitivno dakle ima nade i za Avengerse.

Ako se nekome slučajno čini da je sve ovo previše filozofiranja, nagvaždanja i davanja nezasluženog značaja jednom u suštini ipak trivijalnom konfekcijskom pop-kulturnom prozvodu, taj će možda i biti u pravu. No, da mu zasolim ranu, reći ću i slijedeće – upravo ta potrošna, površna pop kultura nikad nije bila jača, vitalnija i društveno relevantnija – više ima na novom Beyonceinom albumu društvenog komentara, stava i muda, kao i na novom Rihanninom zvučnog eksperimenta nego u čitavoj angloameričkoj rock produkciji tekućeg desetljeća. Isto tako, više je precizne sociološke opservacije, inteligencije, emocija i klasične grčke drame i u krajnjem slučaju umjetničkog nadahnuća u dva gorespomenuta Nolanova „Dark Knighta“ nego u tri četvrtine filmova koji prođu kroz Cannes, Berlin i Veneciju. Pa ti vidi artsy-fartsy hajteru…

A u tu se priču treći „Captain America“, kao uostalom i prva dva, sasvim fino uklapa(ju)…  (9/10)

captain-america-civil-war-003

Foto/video: Marvel Entertainment

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

2 Comments

  1. D

    8. svibnja 2016. at 20:23

    Treći Satnik Amerika je u prvoj polovici izuzetno dosadan film. I tek kad se pojavi “onaj klinac” postaje malo zanimljivije.
    Akcijske scene u prvom dijelu filma su tako grozno snimljene (ne znam je li problem u IMAX 3D-u ili nečem drugom) da izazivaju mučninu (doslovno). “Kamera s ramena” u 3D akcijskim scenama – takvo iskustvo nikome ne bi poželio (naročito ne osoblju kina koje mora čistiti dvoranu nakon predstave).
    U drugom dijelu sve nekako ide svojim “superherojskim” tokom – šora-šega-bez-ševe …
    Scena na aerodromu je stvarno spektakularna … i to je to …

    PS
    Drugi Satnik Amerika je najbolji Marvelov film do sada 🙂

  2. lektor

    8. svibnja 2016. at 21:54

    Ne mogu a ne složiti se s tobom što se filma tiče, novi Kapetan Amerika je izuzetno zabavan za gledanje i vrijeme stvarno proleti!
    Ali komentarom sa Beyonce i Rihannom, pa onda Nolanovim Batmanom si pogodio u samu bit stvari! U stvari nikad o tome nisam previše razmišljao, ali sad kad jesam mogu samo primjetiti da ti je svaka na mjestu! Svaka čast!

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image