Nemilosrdni gadovi

Casablanca sa sisama

barb-wire

Barb Wire, SAD, 1996., akcijski SF, 98 min.
Režija: David Hogan
Uloge: Pamela Anderson, Temuera Morrison, Victoria Rowell, Xander Berkeley, Steve Railsback

Zahvaljujući filmu “Tajanstveni znak”, videofili i tevemanijaci već su imali prilike uvjeriti se u svu raskoš Pamele Anderson Lee, no svoju hrvatsku kino premijeru Pam je dočekala tek ovih dana i to svojim najambicioznijim filmskim projektom “Barb Wire – Anđeo pravde”. Isti ju je nakon uspjeha na stranicama Playboya i naslovnica mnogobrojnih muških časopisa, gostovanja u svim trač rubrikama, te nastupa u uspješnoj televizijskoj seriji “Spasilačka služba”, trebao prometnuti i u istinsku filmsku zvijezdu, no planovi su se izjalovili čim se film pojavio na filmskim platnima. Pokazalo se da za filmski uspjeh ipak nije dovoljno samo obući badić i prodžogirati nove silikone po plaži.

Radnja filma, inače inspiriranog  istoimenim stripom, smještena je u 2017. godinu, u vrijeme drugog američkog građanskog rata, a u jedinom slobodnom gradu, koji kongresionalisti još nisu zauzeli, jedna od najpopularnijih osoba je zamamna plavokosa vlasnica bara, Barb Wire, koja dodatne prihode ostvaruje plaćeničkim noćnim pohodima. U njen bar jednog dana upada bivši zaručnik sa sadašnjom suprugom koju na svaki način treba prebaciti iz zemlje, jer ona u sebi nosi tajnu koja je pogubna za kongresionaliste. Shrvana uspomenama na bivšu ljubav Barb im isprva uskraćuje pomoć, no njena hladnoća kad tad morat će puknuti. Ako vam se učinilo da ste ovu priču već negdje čuli ili vidjeli, u pravu ste. Riječ je o futurističkoj varijanti “Casablance” s izmijenjenim muško-ženskim ulogama.

Zanemarimo li činjenicu da je svaka prispodoba Humphreya Bogarta i Pamele Anderson u najmanju ruku neumjesna, ako ne i neukusna, ova prepisivačina debitanta Davida Hogana i ne bi bila antipatična da je makar malo maštovitija i duhovitija. Da je Hogan imao veće ambicije od pukog skidanja situacija iz antologijskog filma, da se malo razigrao, a možda koji put i našalio, cijela stvar mogla je biti označena pridjevom šarmantno. Ovako, iako na trenutke postoje naznake da Hogan gravitira prema campu, film najvećim dijelom ostaje najobičniji trash, drugorazredno smeće u kojem jedinu atrakciju predstavlja poneka uzbudljivija akcijska sekvenca. I ne, nismo zaboravili na njih, fascinantne tjelesne atribute naslovne junakinje:. neprekidna, bespoštedna borba njenih sisa s odjećom koja ih nikako ne uspijeva sputati, u ovom je filmu svakako mnogo uzbudljivija od svih akcijskih prizora zajedno. (NAPUMPANA PETICA. 5/10… A SADA OCJENA ZA FILM 2/10)

Radio 101, 1996.

Igor Tomljanović
"Ne postoje pravila za snimanje filmova, ali postoje grijesi. A kardinalni grijeh je biti dosadan." Frank Capra

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image