Nemilosrdni gadovi

Superheroj kojemu je moralno i nemoralno jako relativno

deadpool-003

Deadpool, SAD, 2016., strip-akcija, 108 minuta
Režija: Tim Miller
Uloge: Ryan Reynolds, Morena Baccarin, Ed Skrein, T.J.Miller, Gina Carano, Brianna Hildebrand, Stefan Kapičić (glas)

Je li čak sedam Marvelovih superherojskih  strip filmova u 19 mjeseci ipak malo previše? Od travnja 2015. do danas vidjeli smo četiri Marvelova spektakla (druge „Avengerse“, prvog „Ant-Mana“, rebootane „Fantastic Four“ i upravo „Deadpoola“), dok nas do kraja godine čekaju još tri (treći „Captain America“,  šesti „X-Meni“ i premijerni „Doctor Strange“). OK, treba znati da prava na ekranizacije Marvelovih stripova osim Disneya (koji je od 2009. vlasnik Marvela) imaju još i 20th Century Fox („X-Men“ i sve u vezi njih; „Fantastic Four“) i Columbia Pictures/Sony („Spider-Man“). Dakle ogromna buka u kanalu ali i sasvim jasni rezultati – rijedak flop za Marvelove filmove, prvi nakon dobrih desetak godina bio je tek spomenuti ljetošnji reboot „Fantastic Four-a“.

„Deadpool“ je u kinima krenuo sjajno i iznad svih očekivanja – u prvom vikendu je globalno uzeo senzacionalnih 265 milijuna U$D (na uloženih skromnih 58) i uz brojne oborene rekorde ima 22. najbolje otvaranje svih vremena, što je pogotovo iznenađenje jer em se otvorio izvan redovne blockbuster sezone (proljeće-ljeto i kraj godine) em ima restriktivni predikat R (što znači da ga mlađi od 17 godina mogu gledati samo u pratnji odraslih). Film je i kod nas otvorio sa sjajnih skoro pa 40 somova gledatelja. Odgovor na pitanje iz uvoda je dakle definitivno NE – kino publika je očito gladna Marvela i njegovih junaka u tajcama i tako će zasigurno biti još neko vrijeme.

Ono što uspjeh „Deadpoola“ čini dodatno zanimljivim je da se radi o rijetkoj zvijerki, prilično neobičnom liku za kojeg čak nismo ni sigurni da je pozitivac. To je frajer koji non stop nešto brblja, u kameru ili mimo nje, rijetko koja rečenica mu je oslobođena „kočijaških“ stilskih figura (ako ikad izgubi supermoći ima dakle gažu na ovom sajtu), zaigrani zločesti klinac sklon svakojakim prankovima kojem su moralne kategorije rastezljivije nego u određenih ovdašnjih vladinih dužnosnika. Prvi puta smo ga vidjeli u spin-offu X-Mena „Wolverineu“, također u „čitanju“ Ryana Reynoldsa, ali tamo je doslovno ostao bez glave. No ono što tad nismo znali, bar mi koji ne pratimo Marvelov core business – stripove, je da je Deadpool besmrtan.

Priča ide ovako: Wade Wilson je sitni njujorški plaćenik i sileđija s mutnom vojnom prošlošću koji se spetlja s „eskorticom“ Vanessom (prezgodna Morena Baccarin – glumila je gđu. Brody u „Homelandu“) i taman kad bukne ljubav saznaju da on boluje od neizlječivog raka. U klasičnom faustovskom obratu očajni Wade prihvati ponudu nekog mutnog tipa koji mu ponudi izliječenje. Da ne spoilamo previše (iako je očito), stvar uspije i Wade se izvuče, ali nepovratno i neprepoznatjivo unakažen i sa zgodnom nuspojavom besmrtnosti, nadljuske snage i spretnosti. Uglavnom postao je mutant i uzeo si umjetničko ime Deadpool kao i pripadajući crvenkasti kostimić.

Osim otrovne jezičine, ono najvažnije što razlikuje Deadpoola od drugih superheroja je odsustvo ikakvih altruističkih motiva – toga frajera naime boli patka za spašavanje svijeta, njega pogoni isključivo i jedino osveta (i ljubav, kaže on, ali…), a ako pritom i spasi svijet, jebe mu se. Osim dakle upoznavanja likova i terena, a to je svijet X-Men mutanata, Wade/Deadpool se u jedinici (nastavci su planirani i bez obzira na rezultat u kinima, a sad pogotovo) bavi isključivo osvetom prema nemilosrdnom Francisu/Ajaxu (Skrein) koji ga je zvjerski mučio u laboratoriju za „izliječenje“. Naravno, treba još i vratiti Vanessu iz čijeg je života naprasno nestao.

Možemo mi sad tu lamentirati i prepričavati „Deadpoola“ do besvjesti no za susret s njim naprosto se nemoguće pripremiti. Naime ta količina anarhoidne logoreje i konstantnog trkeljanja, a Deadpool ruši fourth wall kako mu se digne i svako malo objašnjava nešto u kameru, rijetko se viđa. Nije sve naravno u priči, nju prati sasvim zadovoljavajuća količina suprebrze, ponekad bizarne i dosta kreativno osmišljene i realizirane akcije – netko tko je slabo ili nikako pratio što zadnjih desetljeća rade honkoški i korejanski majstori (npr. ja) pomislio bi čak i originalne.

No problemi su ipak u spiki – kolikogod Deadpool zna biti urnebesan i otrovno duhovit (sprda se sa svim i svačim, čak i s onim ljepotanom Ryanom Reynoldsom!?), ta spika i većina dijaloga je strahovito usiljena i artificijelna. Tako naprosto nitko ne govori, čak ni L.A. hipsteri koji su ovo pisali. Treba još reći da će fanovima X-Mena biti zanimljivo da se pojavljue slavni dvorac-škola profesora Xaviera, ali i nitko od dosad poznatih likova (pa ni profa). Kaže Deadpool da za to nisu imali love u budžetu, pa su tu samo limeni CGI lik Colossus (kojemu je glas dao slavni balkanski sapunjar Stefan Kapičić) i nadrkana tinejdžerica umjetničkog imena Negasonic Teenage Warhead (Hildebrand) koji nagovaraju Deadpoola da im se pridruži i iz svoje sive zone pređe na stranu pozitivaca.

Po količini nasilja i blago-komedijaškom pristupu najbliži ali još uvijek daleki srodnik Deadpoolu bio bi Kick-Ass, iako se taj zasad čini znatno dubljim, mračnijim i općenito zanimljivim, doduše puno više zahvaljujući svojoj neodoljivoj sidekick-ici Hit-Girl. Mane na stranu, ima nešto osvježavajuće i na neki čudan način šarmantno u Deadpoolu, nešto što je miljama daleko od hladnih, prenapumpanih i ozbiljno dosadnjikavih Avengersa. Potonji je prigovor zadnji koji bi se mogao uputiti Deadpoolu, a uz sve gore navedeno, to je u biti sasvim dovoljno za početak jednog divnog prijateljstva…  (7,5/10)

deadpool-001

Foto/video: Twentieth Century Fox Film Corporation

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image