Nemilosrdni gadovi

Nezgodne posljedice monetizacije masturbacije

delivery-man-02

Dostavljač  / Delivery Man, SAD, 2013., dramedija, 105 minuta
Režija: Ken Scott
Uloge: Vince Vaughn, Chris Pratt, Cobie Smulders, Andrzej Blumenfeld, Adam Chanler-Berat, Jack Reynor

Pokušavam se sjetiti neke holivudske komedije posljednjih godina, bilo romantične, bilo neke druge koja za glavnog muškog junaka nije imala luzera. I u kojoj onda taj luzer na kraju pobijedi i/ili otfura komada „iznad svoje lige“ ili se pokaže velikog srca ili… bla bla whatever… Za sve su to krivi Apatow & co. koji su luzera i geeka ubacili u prvi plan. Nema u tome naravno ništa loše, ali kao i milijun puta dosad kad se Hollywood uhvati nečega, ne pušta to nešto iz ruku dok ne izmuze i zadnji dah života, čitaj zadnji cent iz toga.

Jedan takav primjerak je i ovaj dostavljač, imenom David Wozniak (Vince Vaughn), jebivjetar s četiri banke za vratom i kamatarima ispred vrata. David je dostavljač u obiteljskom mesarskom biznisu, i treba li uopće reći, beznadežno očajan u svom poslu. Ni privatno stvari nisu bolje – kolege na poslu, tj. otac i dva brata, smatraju ga izgubljenim slučajem, a cura (Cobie Smulders – Robin iz „Kako sam upoznao vašu majku“) mu objavljuje da je trudna ali da ne želi da on, nepouzdan kakav već jest, ima išta s tim. No, mi nekako otpočetka znamo da on nije baš toliko loš, a potvrda će doći vrlo brzo. Davida jedne večeri posjeti odvjetnik koji ga obavijesti da je sperma koju je očito revno donirao u jednoj klinici za neplodnost ranih ’90-ih „proizvela“ 533 klinca, od kojih ga sad njih 142 tuže za utvrđivanje očinstva. Donacije su naravno bile anonimne, pa je i cilj tužbe istjerati Davida, koji je donirao pod šifrom Starbuck, da izađe na vidjelo. Što je to s tim junacima našeg doba da upadaju u nevolje zbog drkanja – najprije nekidan Don Jon J.G-Levitta, a evo sad i Vince Vaughnov David?

Uglavnom, David se potom za pomoć obraća frendu odvjetniku Brettu (Chris Pratt iz „Parks & Recreation“), ocu četvero neukrotivih klinaca i glavnom izvoru komičnih trenutaka u filmu. Kad mu Brett preda popis tužitelja, Davidu vrag ne da mira i on kreće kopati tko su mu „djeca“. U tom procesu svašta će se izdogađati, iznenađujuće više „patosnog“ nego komičnog, a iako se radnja odvija u neko toplije doba godine, „Dostavljač“ je zapravo čisti božićni film (iako je u kina pušten uoči Thanksgivinga, ali svejedno), neki zericu kiseliji Frank Capra za 21. stoljeće. I tu se treba prepustiti priči i ne postavljati suvišna pitanja. Npr. kako se jedan nepokretan i autističan momak našao među tužiteljima? Ni humoru ovdje ne treba previše gledati u zube – kad priča o Starbucku zaintrigira medije kao i milijun puta dosad vidimo i Jay Lena kako „duhovito“ komentira priču, i ta se fora s late night momcima sad već dobro izlizala.

Film je inače remake hvaljenog i nagrađivanog preklanjskog kanadskog filma „Starbuck“, koji je zbog nedostatka zvijezda u njemu i naravno, titlova (na francuskom je) morao biti prepravljen za Amere, poslovično nesklone istovremenom gledanju u ekran i čitanju nekakvih slova u njegovu dnu. Zašto su pak Francuzi ove godine snimili svoju verziju („Fonzy“), nije do kraja jasno. No, dobra je vijest da su onda remake dali u ruke autoru originala Kenu Scottu, koji je, barem sudeći prema traileru „Starbucka“, stvar Amerikanizirao scene-by-scene, uz naravno nužne kozmetičke izmjene (košarka umjesto nogometa itd.).

Kad bi se trebalo odrediti centralnu polugu filma, onaj neki nevidljivi kohezivni faktor koji sve te komponente koje inače ovako bačene na hrpu u načelu ne obećavaju ništa dobro drži zajedno, bio bi to nastup Vince Vaughna. Da se ne bi krivo shvatili, nije Vaughn milimetra drukčiji nego što je u bio u bezbroj mahom osrednjih komedija u kojima ga gledamo posljednjih desetljeće i pol otkad je postao faca, glumeći nerijetko i likove slične Davidu, ali ova mu je uloga baš nakako dobro legla. Ok, tip je isti i kad glumi frajera i coolera i kad je luzer i bezveznjak, ali ja sam mu ovdje povjerovao. Je li ostario on ili ja ili obojica, drugo je pitanje…

Ljudima nesklonim sentimentalnoj američkoj sezonskoj konfekciji s previše ničim izazvanog grljenja i scena koje očajnički vabe uzdahe gledatelj(ic)a, vjerojatno je bolje da se klone ovog na momente ipak preslatkastog filma. S druge strane, kakve nam sve überljige Hollywood servira posljednjih godina, posebice o Božiću ili o, o Bože, Valentinovom, „Dostavljač“ je za sve njih mila majka. Odnosno biološki otac…  (LAKO & BEZBOLNO  7/10)

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

1 Komentar

  1. Pingback: Top 10 najboljih-najdražih filmova 2013. - Nemilosrdni gadovi

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com