Nemilosrdni gadovi

Film koji ulazi u top 3 najgorih osvajača Zlatne palme

dheepan-01

Dheepan, Francuska, drama, 109 minuta
Redatelj: Jacques Audiard
Uloge: Jesuthasan Antonythasan, Kalieaswari Srinivasan, Claudine Vinasithamby, Vincent Rottiers, Faouzi Bensaidi, Marc Zinga

Jedan dobar poznavatelj festivalskih prilika jednom je ovako opisao način funkcioniranja najvažnije takve smotre na svijetu, one u Cannesu: „Moraš to promatrati kao svojevrsnu Euroviziju. Svaka zemlja pošalje neki aktualni prikaz stanja kod kuće, a onda oni odaberu što im je od toga najbolje filmski napravljeno“. Jedan pak uvaženi kritičar i festivalski selektor prije par godina javno je obznanio ono što su kužeri odavno shvaćali – da canneske programe već dugo uređuju sales agenti, tj. predstavnici najjačih distributerskih kuća na svijetu ovisno o tome što oni misle da se može u datom trenutku bolje prodati na tržištu art filmova, koje pak funkcionira vrlo slično kao i ono komercijalnih, samo s puno manjim ciframa. Zna se također da je kod ljudi koji film shvaćaju kao umjetnost u odluci da li će nešto pogledati najvažnije koje režisersko ime stoji iza filma, što znači da filmovi koje potpisuju autori s velikim A imaju bolju prođu.

Kud ćeš onda veće sreće no kad ti se 2015. u programu festivala pojavi film cijenjenog autora o teškom životu migranta koji bježeći od rata u rodnoj mu zemlji, dolazi u Evropu i tamo nailazi na situacije slične onima od kojih je mislio da je pobjegao. Još kad se radi o francuskom filmašu koji je snimio film u Francuskoj nije nikakvo čudo da mu je na kraju dodijeljena glavna nagrada – Zlatna palma! Problem je samo u tome što film koliko god bio aktualan…pa baš i nije previše dobar.

„Dheepan“ Jacquesa Audiarda priča je o Tamilskom tigru Sivadhasanu (uglavnom namrgođen i bezizražajan Antonythasan Jesuthasan, inače zaista bivši pripadnik te organizacije koji je sad uspješan pisac u Francuskoj), gubitniku krvavog građanskog rata u Šri Lanki koji se udružuje s nepoznatom ženom Yalini i djevojčicom Illayaal (solidne Kalieaswari Srinivasan i Claudine Vinasithamby). Oni glume da su obitelj kako bi lakše pobjegli iz zemlje i dobili azil u zapadnoj Evropi, s tim da svi posjeduju pasoše preminulih sunarodnjaka, konkretno Sivadhasan čovjeka koji se zvao Dheepan. Unatoč želji da odu u Englesku (koja je u filmu iz nepoznatog razloga prikazana kao obećana zemlja za imigrante u kojoj vječno sije sunce) oni završe u sjeveroistočnom predgrađu Pariza Le Pré-Saint-Gervais, gdje će se Dheepan zaposliti kao kućepazitelj. Nesreća je u tome da je to kvart kojim upravljaju narko bande na čelu s fizički krhkim, ali opasnim Brahimom (Vincent Rottiers, koji izgleda kao mladi Edward Norton za siromašne).

Film se veliku većinu vremena solidno kreće po ustaljenim klišeima socijalne drame. Illyaaal se teško uklapa u novu školu, Dheepan ne razumije dobro francuski, ali uspijeva se nekako povezati s lokalnom zajednicom. Iako se ona i Dheepan sve više zbližavaju i počinju funkcionirati kao prava obitelj, Yalini se počne sviđati Brahim i bla bla bla…U nekom trenutku Dheepana kontaktiraju njegovi ratni drugovi koji žele da s njima nastavi borbu. I baš kad pomislimo da će to biti ono što će film izvući iz učmalosti dogodi se nešto sasvim drugo. Dheepan iz nejasnog razloga kreće u naizgled donkihotovsku borbu s Brahimovom bandom koja će završiti s 5 minuta bezumne pucnjave koja kao da je ispala iz „The Raid: Redemption“.

Što je bilo na pameti Jacquesa Audiarda da nam je na kraju jednog po svemu umjerenog filma priuštio charlesbronsonovski (anti)klimaks nije baš jasno. Dobro, autor koji se proslavio vrlo dobrim, ali ipak malo precijenjenim krimi dramama „Otkucaj koje je moje srce preskočilo“ i „Prorok“ znao se i prije igrati s ultranasiljem. No, u tim filmovima ono je dolazilo kao prirodan nastavak uspješno postavljene zlokobne pasivno-agresivne atmosfere. Nažalost, ovdje imamo slučaj sata i pol umjerene dosade na koji je nasilno nakalemljeno 5 minuta ubojite akcije.     

Tako da „Dheepana“ možemo zajedno s „Vjetrom koji povija ječam“ i lanjskim „Zimskim snom“ uvrstiti u najnezanimljivije osvajače Zlatne palme u zadnjih 20-tak godina. (6/10)

dheepan-002j

Foto/video: Canal+

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ivan Ramljak
„Every man should pull a boat over a mountain once in his life“, Werner Herzog

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image