Nemilosrdni gadovi

Drevni filmski trikovi u novom trikou

doctor-strange-001

Doktor Strange / Doctor Strange, SAD, 2016., strip spektakl, 115 minuta
Redatelj: Scott Derrickson
Uloge: Benedict Cumberbatch, Rachel McAdams, Tilda Swinton, Chiwetel Ejiofor, Mads Mikkelsen, Benedict Wong, Michael Stuhlbarg, Benjamin Bratt

Kolikogod se oku promatrača nerijetko činilo suprotno, izgleda da u svom ovom košmaru inflacije Marvelovih superheroja ipak ima nekog inteligentnog dizajna. Htjeli ne htjeli, u Marvelu i njegovoj parent kompaniji Disneyu morali su se suočiti s neizbježnom činjenicom da čitav taj univerzum Avengersa polako odlazi k vragu (bez obzira na još uvijek sjajne komerciajlne rezultate) i da ga treba ili ozbiljno prodrmati ili si naprosto raditi back-up i izlaznu strategiju u novim superherojskim franšizama. Materijala iz kojeg bi mogli crpiti ideje za nove projekte u katalogu Marvelovih stripova hvala bogu ima koliko hoćeš.

Dvije takve nove velike franšize s kojom su već naboli zlato su preklanjska „Guardians Of The Galaxy“ i lanjska „Ant-Man“ (ok, tu se možda zasad još uvijek radi o srebru), a treća će definitivno biti „Doctor Strange“ (već u prvom vikendu prikazivanja vraćeno je uloženo – dosad je ubrao 330-ak milja dolara na uloženih 165), dok nas u slijedećih par godina čekaju „Black Panther“ (kojeg smo upoznali u sjajnom proljetošnjem trećem „Kapetanu Americi“) i „Captain Marvel“, u kojem će aktualna Oskarovka Brie Larson utjeloviti prvu Marvelovu superjunakinju koja će dobiti vlastiti film, po mogućnosti i serijal.

Prosječan konzument pop kulture od svojih recimo barem 35 godina (dakle dobrih 20 godina „zrele konzumacije“) odavno je shvatio da je sve što će ikada vidjeti na velikom ili malom ekranu, čuti na svojim zvučnicima ili slušalicama ili pak pročitati na wc-u ili u vlaku odavno već vidio, čuo i pročitao. Fora je naravno u tome kako od postojećih klišea, općih mjesta i stoput viđenih stvari umješati nešto što će djelovati svježe, moderno i koliko-toliko novo, kad već ne može biti originalno. I tu je tajna šarma „Doctora Strangea“, čiji su rani traileri već imali ozbiljan deja vu efekt – izgledali su kao križanac Nolanovih „Inceptiona“ i „Batman Begins“. To naravno nije za zamjeriti – kad ideš raditi visokobudžetni strip spekatkl gdje ćeš boljeg uzora od Nolana.

„Doctor Strange“ nam dakle priča neku staru priču, donosi neke dobro poznate likove, odnose i situacije, ali je pristup itekako svjež i suvremen, i pravovjerno je na tragu ovog novog Marvelovog pravca započetog a „Guardiansima“ (i u nešto manjoj mjeri s „Ant-Manom“) u kojem zajebancija i humor imaju podjednaku važnost kao i zaplet i akcija. „Doctor“ je doduše značajno ozbiljniji flm od oba navedena prethodnika, no upravo je humor ono što mu daje pravu boju, miris i okus.

Naslovni junak je bahata njujorška doktorska zvijezda, neurokirurg Stephen Strange (uobičajeno besprijekorni Benedict Cumberbatch), strahovito sposoban i pametan tip (i poprilično otrovno sarkastičan i ciničan), ali i žešći ego triper koji, iako spašava živote nemogućim medicinskim zahvatima na dnevnoj bazi, zapravo ne drži ni do koga osim do sebe. No, doći će cica na kolica vrlo brzo, kad naš vrijedni napuhanko jedva ostane živ nakon saobraćajke koju prouzroči njegova žeđ za brzinom (čitaj superiornošću). Strange se oporavi, ali je za medicinu čini se trajno izgubljen jer su mu ruke pune implantata i u konstantnom tremoru.

To se naravno ne bi dogodilo da je on operirao, jedna je od njegovih prvih reakcija, no ni najeksperimentalnije futurističke medicinske metode mu ne pomažu, a i otrovni karakter kao da mu je metastazirao – što će na svojoj koži najbolje osjetiti negova kolegica i bivša cura dr.Palmer (Rachel McAdams). Strange načuje o slučaju frajera (Bratt) koji je svoju neizlječivu situaciju (prekinutu leđnu moždinu!) uspješno izliječio u Nepalu i odmah krene tamo, na rubu očaja, besparice i totalne propasti. A kad tamo ona – The Ancient One, Tilda Swinton s obrijanom glavom, sva blaga i sućutna a moćna i odlučna, klasična novodobna prodavačica new age magle koja kao da je sišla sa stranica Paola Coelha a ne Marvela. Uglavnom, snaga je u tebi Stephene, pokreni se, počni vjerovati, probudi promjenu u sebi, bla, bla, truć, truć…

S druge strane imamo njenog odbjeglog učenika Kaeciliusa (Mikelsen) koji je prešao na tamnu stranu – nije čovjeku za zamjeriti, teško je progutati tu količinu bullshita koja se vrlo povoljno prodaje u tom nepalskom Kamar-Taj hramu gdje stoluje The Ancient One. Kaecilius, da ne spoilamo previše, ima svoje mračne namjere koje se, šok i nevjerica, tiču uništenja svijeta kakvog poznajemo, a to je i jedini razlog zbog kojeg bahatog i jezičavog Strangea Ancientica i njen vjerni sidekick Mordo (Chiwetel Ejiofor) ne izbace iz hrama, vjerujući da će im u odlučnoj bitci koja predstoji svaka pomoć biti potrebna.

Jesam li zaboravio spomenuti da Ancientica i njena ekipa lete kroz vrijeme i prostor, preskaču dimenzije, savijaju ulice i gradove (baš kao u Nolanovu „Inceptionu“) i generalno rade svakojake cirkusarije. Uglavnom, naš vrijedni Doktor se, radišni štreberko kakav već je, ozbiljno posvetio proučavanju drevne literature i mukotrpnom vježbanju u hramu, što sve skupa vrlo brzo daje sjajne rezultate, pa je i on spreman za borbu. Dapače, ne da je spreman, nego će u sekundi postati i ključan.

E sad, pa valjda smo odavno sazreli toliko da znamo da je o zapletima kod Marvela izlišno raspravljati, naprosto prihvatiš tu količinu inafantilnih pizdarija koju ti serviraju i ideš dalje. A ako si to u stanju, „Doctor Strange“ sjajno će te zabaviti. Akcija je solidna, CGI efekti vrhunski, tempo sulud, a zajebancija ležerna i sveprisutna. Imamo doduše i pred kraj taj vječni problem glavnog, neuništivog nadnaravnog negativca kojeg se godinama već ne mogu otresti scenaristi ni Marvela ni DC Comicsa. Ovdje je on riješen znatno šarmantnije nego inače (nije spoiler – pa valjda znamo da je riješen pobogu, inače bi se franšiza zvala po njemu a ne po Doktoru!?), ali i dalje je to problem. Kad već toliko kopiraju Nolana, mogli su od njega ukrasti najvažniju stvar – vrhunski napisanog karizmatičnog negativca čija je jedina supermoć u glavi i kojega glumi živi glumac uz pomoć nešto make up-a a ne kompjuterski program. Jer što je Batman bez Jokera? A Dr.Strange bez Dormammua? I rest my case

Uglavnom shvatili ste, meni je „Doktor Strange“ super super, ja sam te večeri u multipleks došao na kokice i blockbuster, a ne na filozofsku raspravu o bitku i kako da te ne zaobiđe, a isto preporučam i vama…  (9/10)

doctor-strange-007

Foto/video: Marvel Studios

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image