Nemilosrdni gadovi

Film koji gledatelje dovodi do samog vrhunca – dosade

everest-006

Everest., SAD, 2015., film katastrofe, 121 minuta
Režija: Baltasar Kormakur
Uloge:  Jason Clarke, Josh Brolin, John Hawkes, Robin Wright, Emily Watson, Keira Knightley, Sam Worthington, Jake Gyllenhaal

Povijest planinarsko – sniježnoistraživačkih filmova začuđujuće je oskudna s obzirom na atraktivnost koju bi mogli potencijalno pružiti. Kao najkvalitetnije možemo spomenuti dokumentarce „Touching the Void“ (film Kevina MacDonalda o dvojici planinara koji su 1985. zapeli u Andama), „The Great White Silence“ (legendarni nijemi materijal koji je snimio Herbert Ponting dok je pratio Scottovu ekspediciju na Južni Pol) i „Everest“ (najuspješniji film u IMAX formatu svih vremena), dok su igrani uglavnom završavali na granici trasha. Sjetimo se samo groznog „Vertical Limita“, Stallonea kako visi sa stijene u „Cliffhangeru“, ili Herzogove sramote „Scream of Stone“. „The Eiger Sanction“ u kojem Clint Eastwood glumi profesionalnog ubojicu koji se prekvalificirao u profesora likovnog sklonog alpinizmu zaslužuje svoj posebni tekst…

Zato ne čudi da je Hollywood u kroničnom nedostatku svježih ideja posegnuo za ekranizacijom istinite katastrofe kad je u svibnju 1996. u samo dva dana nakon iznenadne oluje poginulo čak osam penjača na mitski Mt. Everest. Jedan od članova četiri komercijalne vođene ekipe koje su se isti dan penjale na vrh (čak 34 ljudi) bio je i američki pisac i novinar Jon Krakauer (poznat među domaćim eskapistima kao autor knjige „Into the Wild“), koji je napisao jednu od čak sedam knjiga o ovoj tragediji.

Nažalost, nije baš sasvim jasno što bi trebala biti centralna okosnica „Everesta“. U jednom trenutku čini se da će to biti rivalstvo dvaju skupina koje se penju na vrh, jedne koju predvodi sabrani, racionalni Rob Hall (Jason Clarke, dosad poznat po ulogama sporednih likova borderline psihopata u „Zero Dark Thirty“, „Lawless“ i zadnjem „Terminatoru“) i druge na čelu sa Scottom Fischerom (napušeni Jake Gyllenhaal kojeg u filmu ima začuđujuće malo), no oni iznenada sklope pakt negdje na pola filma. U drugom izgleda da se zapravo radi o oštroj kritici komercijalizacije penjanja na velike planine, no i to scenaristi ubrzo ostavljaju po strani.

Također, filmsko vrijeme podijeljeno je na desetak glavnih likova, od kojih je u mnogo navrata teško razaznati tko je tko pod svim tim jaknama, kapuljačama, naočalama i bradama, što uz stalno redateljevo (Islanđanin Baltasar Kormakur, dosad poznat po drugorazrednim krimićima) bavljenje lijepim pejzažima umjesto građenjem karaktera još više otežava gledateljevu identifikaciju s bilo kime. Nije jasno objašnjeno ni zašto je došlo do same nesreće (greška u timingu, neozbiljnost šerpa, gužva na vrhu ili jednostavno loša sreća s vremenom?), tj. što je ovu fatalnu ekspediciju razlikovalo od ostalih. Osim toga, na ključno pitanje filma: što tjera ove ljude da plaćaju 65 000 dolara da zamalo umru od smrzavanja ili plućnog i cerebralnog edema klijenti Roba Halla odgovaraju s „penjemo se zato što možemo“, „idemo gore zato što je planina tamo“ i „kad sam doma sa ženom i obitelji osjećam se kao da je crni oblak iznad mene“. (Okej, jedan od njih krenuo je u smrzavanje da bi inspirirao klince iz svoje područne škole, no na dječju žalost ostavio je kosti zauvijek u snijegu.)

Tu je nakalemljena i neizbježna holivudska doza patetike u vidu boljih polovica Roba Halla (Da li bi vas motiviralo da sami i polusmrznuti krenete u spuštanje Everestom ako bi vas to zamolila Keira Knightley s užasnim novozelandskim akcentom? Nije ni njega…) i Becka Weathersa (Robin Wright za koju se nadamo da nije plaćena po minuti pojavljivanja u filmu), koje, kad je potrebno, plaču s druge strane satelitskog telefona. Inače lik Becka Weathersa i njegova nevjerojatna priča (dobro, nećemo vam baš sve sad spojlati) možda bi bili bolja kičma ovog umjerenog zanimljivog, ali generalno vrlo zaboravljivog filma, koji na kraju nije ispao ni uzbudljiva avantura, a ni srcedrapateljna drama.

Na pitanje zašto je uopće postoji „Everest“ najbolje bi se moglo odgovoriti sa „zato što je tu“.  (5/10)

everest-012

Foto/video: Universal Pictures

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ivan Ramljak
„Every man should pull a boat over a mountain once in his life“, Werner Herzog

1 Komentar

  1. Avatar

    tup

    8. listopada 2015. at 13:18

    Prvi put da procitam losu kritiku o filmu,uglavnom je se film svima dopao. A inace zasto ljudi daju 65.000 dolara za to, isto se mogu pitanja postaviti,zasto ljudi daju tolike pare za automobil, sat, za kupovinu ko zna cega, sto nema nikakvu duhovnu vrednost. Nije samo materijlno cilj u zivotu. Ja verujem da bi svaki planinar umeo da ti da racionalno objasnjenje zasto daje tolike pare za neki poduhvat. Ali ajde neka ti objasni onaj sto je platio recimo rucni sat 50-100 hiljada dolara, sta je njegov motiv…verovatno bi culi neki degenericni odgovor….tako da ne treba suditi o necemu sto nam je nepoznato ili strano.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com