Nemilosrdni gadovi

Beskućnici iz Disneylanda u utrci za Oscara

The Florida Project, SAD, 2017., drama, 111 minuta
Redatelj: Sean Baker
Uloge: Brooklynn Prince, Bria Vinaite, Willem Dafoe, Valeria Cotto, Christopher Rivera

‘Teško je očekivati od ljudi da će platiti 17 dolara u petak navečer kako bi gledali priču o skrivenom beskućništvu u Americi. Tako da moraš biti kreativan i upotrijebiti malo subverzije’. Za autora ove izjave, 46-godišnjeg američkog redatelja Seana Bakera malo je tko izvan američkih indie krugova čuo do prije dvije godine, kad je podigao prašinu svojom mobitelom snimljenom pričom o dva transseksualca koji u paklu losanđeleskog polusvijeta traže lažljivog partnera jednog od njih. Urnebesno zabavni mikrobudžetni „Tangerine“ (koštao je 100 tisuća dolara) je osvojio gomile nagrada, ali njegove glavne glumice Kitana Kiki Rodriguez i Mya Taylor nisu zaradile ni nominaciju za Oscar, iako je u čast njihovog ‘performansa’ pokrenuta najveća transgender kampanja u povijesti filma. Tko zna, možda je Akademija bila zbunjena jer nije znala bi li ih nominirala u kategoriji glumca ili glumce?

No vratimo se u koju godinu ranije, točnije 2009., kad je potpisnik ovih redova igrom slučaja na festivalu u slovenskoj Izoli pogledao anonimni američki indie „The Prince of Broadway“, i usprkos određenoj naivnosti i sirovosti filma, ostao zapanjen količinom životnosti koja je izbijala iz priče o šverceru lažnih brendiranih torbi porijeklom iz Ghane, kojem jedna od njegovih ljubavnica uvali njihovu zajedničku bebu za koju on nije znao da postoji. U tom, trećem Bakerovom filmu („The Florida Project“ je ukupno šesti) već se vide svi važni elementi koji čine njegove filmove posebnim i automatski prepoznatljivim – autentičnost koja proizlazi iz naturščika koji u filmovima uglavnom glume same sebe, prljavost kamere koja pridonosi dokumentarističkom ugođaju, ali i ono što je možda najvažnije, odsustvo depresivnog, kao i moralizirajućeg prikaza života osoba s rubova društva s kojima se Baker uglavnom bavi. Ukratko, gledajući Bakerove filmove nemate osjećaj da on svoje likove imalo iskorištava (tzv. poverty porn), kao i da to čemu prisustvujete ako već nije istina, onda je vrlo blizu nje. Za razliku recimo, od posljednjeg filma Andree Arnold „American Honey“, smještenog u slični milje, koji je obična šminkerska fejkerica za naivne. Kako mu to uspijeva, pitate se? Pa vjerojatno zato jer Baker dosta dobro poznaje milje koji opisuje, svoje dvadesete je proveo navučen na heroin (zato se i probio tek u poznim 40-im), družeći se upravo s ekipom koju portretira.

„The Florida Project“ prvi je Bakerov film snimljen s pravim budžetom (2 milijuna dolara) i standardnom ekipom od 40 članova na setu, što je dosta otežavalo njegov ‘fleksibilan’ način rada. Događa se jednog ljeta u blizini Disneylanda u Orlandu, u ocvalom ružičastom motelu Magic Castle izgrađenom za turističke potrebe, koji danas uglavnom naseljavaju boljestojeći beskućnici koje je iz američkog sna brutalno probudila recesija. Dakle, nakon „Tangerinea“, Baker je napravio još jedan film o zajednici za koju većina Amerikanaca ne zna ni da postoji. Glavni likovi su samohrana majka Halley (odlična Bria Vinaite koju je Baker našao na Instagramu kako se bavi prodajom proizvoda ‘brendiranih’ sličicama listova kanabisa) i njena neobuzdana šestogodišnja kćer Moonee (fenomenalna Brooklynn Prince koja je prije toga glumila samo u dječjem b-smeću „Robo-Dog: Airborne“). Dobrim dijelom improvizirani film zapravo se sastoji od niza epizoda ili anegdota u kojima Moonee sa svojom bandom klinaca radi razne spačke (pljuje po automobilima susjeda, žica novce za sladoled, isključuje struju cijelom hotelu, pa onda u kulminaciji ludila spali jednu obližnju napuštenu kuću) nezaustavljivo jureći naokolo i pritom sočno psujući sve prisutne kao kočijašica. Za to vrijeme njena ne previše sposobna i inteligentna mama pokušava naći posao na raznim mjestima, od lokalnog fast fooda do strip kluba, usput ilegalno prodavajući lažne parfeme. Motel inače vodi strogi ali pravedni domar Bobby kojeg glumi Willem Dafoe, prva holivudska zvijezda koju je Baker imao u nekom svom filmu.

Ono što „The Florida Project“ čini jedinstvenim je to da je cijeli film napravljen iz perspektive klinaca. Ne samo da je kamera uglavnom u razini dječjeg pogleda nego je uspješno ulovljena neobuzdana ludost doba kad često ispituješ svoje i tuđe granice bez da ti je zapravo jasno zašto to radiš. Također, vrlo točno je prikazana i dječja bezbrižnost, bez obzira na možda i nezgodne okolnosti. Glumci su redom svi sjajni, s tim da su klinci neodoljivi, do te mjere da zasjenjuju i zadnju takvu veselu grupicu koju smo nedavno zavoljeli, onu iz „Stranger Things“. Još od Truffaultovih „400 udaraca“ nismo na filmu vidjeli drskije i istovremeno simpatičnije malo biće od Moonee. Ako genijalna Brooklynn Prince ne dobije Oscara za glavnu ulogu, svi se članovi Akademije mogu slobodno samoubiti. (9/10)

Tekst je objavljen uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ivan Ramljak
„Every man should pull a boat over a mountain once in his life“, Werner Herzog

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image