Nemilosrdni gadovi

Sve ostalo su… Ma znate već!

Igra prijestolja / Game of Thrones: The Spoils of War, SAD / Velika Britanija, fantasy, 7. sezona, 4. epizoda, 50 minuta
Autori: David Benioff i D. B. Weiss prema književnom predlošku Georgea R. R. Martina
Redatelj: Matt Shakman
Uloge: Emilia Clarke, Kit Harington, Lena Headey, Peter Dinklage, Sophie Turner, Maisie Williams, Nikolaj Coster-Waldau, Alfie Allen, Aidan Gillen, Isaac Hempstead Wright, Gwendoline Christie, Daniel Portman, Liam Cunningham, Conleth Hill, Jerome Flynn, Ellie Kendrick, Nathalie Emmanuel, Mark Gatiss, James Faulkner, Tom Hopper, Staz Nair…

Važno je zvati se M.S.

Miguel Sapochnik režirao je – me nem nesa; it is known – četiri od šest-sedam najboljih epizoda „Igre prijestolja“ i, priznajem, bio sam jako nesretan kad ga nisam ugledao na popisu redatelja sedme sezone, no redateljski debi Matta Shakmana u jedva 50 furiozno elegantnih minuta premostio je brojne logičko-logističke jazove i od scenarističkih prečaca stvorio mrežu sigurnih brzih cesta i veličanstvenih zmajodroma kojima je Westeros opet postao snažan, moćan i protočan kao u najslavnijim danima Aegona Osvajača.

Reach i nedovoljno bajoslovni Highgarden (žao mi je, ali ne mogu si pomoći: ovo jednostavno nije Visovrt mojih dokoličnih snatrenja) opustošeni su, ali lice Jaimeja Lannistera baš i nije slika pobjednika. Da, Ser Bronne od Blackwatera, Kraljica trnja doista mu je umjesto oproštaja priuštila jedan bolni zadnji ubod u jaja. Jaime ga pokušava ušutkati vrećom zlata, no Bronn još nije dobio svoj dvorac, a on je ipak samo plaćenik čija lojalnost počinje i završava s dogovorenom isplatom; dug jezik je uključen u cijenu, ali prekovremeni sati naplaćuju se dodatno.

Zlato je stiglo u King’s Landing, čujemo u prilogu našeg posebnog izvjestitelja Randylla Tarlyja te se s javljanja uživo vraćamo u studio gdje urednica Dnevnika Cersei Lannister razgovara s uvaženim stručnjakom za financije iz dalekog Braavosa. Tycho Nestoris impresioniran je učinkovitošću svoje domaćice, no njezin novinarski integritet otporan je na ispraznu lasku pa ona, iznenada bonitetno ojačana, visokog gosta ispituje o uvjetima za novu kreditnu liniju.

Qyburn je započeo pregovore sa Zlatnom družinom, što je veoma zanimljiv i obećavajući novi rukavac priče, no nemamo sad vremena razglabati o bremenitoj povijesti ovog plaćenićkog zdruga koji je utemeljila esoška frakcija izbjegle targaryenske kopiladi: ova je epizoda prekratka i prevažna da bismo se hvatali baš za svaki znakoviti detalj jer nastat će pravi kaos, a kaos su ljestve kojima se elegantno i prije svega suptilno iz prijestolnice prebacujemo na Sjever.

Dobrom barbi Littlefingeru Catelynina djeca znače sve, na svijetu sve, i sve bi jadan dao da je barem mogao vlastitim srcem prepriječiti put bodeža koji je Brana Starka pretvorio u pticu ili stablo ili svemir ili što god da on sad jest, ali, eto, sad je tu da ga zaštiti, da zaštiti sve Starkove s kojima ga oduvijek i neraskidivo vežu spone lojalne privrženosti. Dirljivo očinski poklanja mu bodež od valirijskog čelika s kojim je započelo ovaj kaos…

  • Kaos su ljestve.
  • Ovaaaj… Meera je tu pa reko’ da ne ometam…

Tek tako da malo zapapri, Littlefinger Brana oslovljava lordom, ali Bran je prestar za njegova sranja.

I prezauzet za Meerinu potrebitost.

  • Ne trebaš me više.
  • Ne trebam.
  • To je sve što imaš za reći?
  • Hvala.
  • Hvala?!

Nda, nema na čemu.

Arya pred Winterfellom.

…nemrem.

Usporeno, oklijevajući, s dištonavanjem, kao da je Arya upravo u taj čas nevješto improvizira iz svojih nepouzdanih sjećanja, Ramin Djawadi razvlači temu Starkovih od naših ušiju preko naših srca do najdubljih kanjona naše kolektivne podsvijesti.

…nemrem.

Bezbroj je scenarija koje sam godinama i godinama pisao u glavi maštajući o Aryinom povratku kući. Ovo svakako nije jedan od njih, ali svakako je savršen i svakako je savršeno uprizoren. Slažemo li se da je Maisie Williams naprosto procvjetala ove sezone? Otkad je napustila Kuću čemera i tuge, Maisie je u Aryi ponovno zapalila onu esencijalnu iskru, užgala žigicu živahne žovijalne životnosti koja je Aryu činila Aryom, no taj plamen za koji smo strahovali da je možda zauvijek ugašen, žrtvovan na oltaru Boga s mnogo lica – ne, Smrti, NE DANAS! – sada gori istim intenzitetom, ali bitno drukčijim sjajem. U svakoj Aryinoj konverzaciji zrcali se mudrost preživljavanja. Ono što je ne ubije, Aryu čini ubojitijom, a ovako osnaženoj Aryi ne želiš stati na put – čak ni riječima. Njezina tjelesnost, pak, sada je čista poezija. Arya živi vodeni ples, ubojita gracioznost svakog njezinog pomno promišljenog pokreta kao da poručuje: isplatilo se, naučila sam, znam. Brza na jeziku, još brža na okretu, strašna poput strahovuka, migoljiva kao riba, nedokučiva poput Stranca, Arya je nerješiva enigma tupavim oštrozimskim stražarima. Trebaš bolju stražu, Sansa, slušaj seku! Bježi im bez bježanja, ali ne prije no što samo nama, nama koji sedam sezona navijamo za nju čak i kad nam se sugerira da nje, prave nje, više nema, uputi onaj čisti sevdah od pogleda kojim je obgrlila dvorište svog doma, svoj barjak koji se opet ponosno ljeska na povjetarcu, svoje prekinuto djetinjstvo, svoje naglo odrastanje, svoje izbjeglištvo nakon kojega je sve ono što je mislila da poznaje malčice drukčije jer i ona je drukčija – i to je okej, jer sada je jača, bez obzira na djetinju ranjivost koju si je nakon svih tih godina opet dopustila pripustiti u oči. Oči Maisie Williams u ovom kružnom kadru dok tema Starkovih, kratka ali potpuna, bez usporavanja, bez oklijevanja, bez ikakvog dištonavanja, iskonskim, primordijalnim patosom razbija oklope naše otuđene, milenijalne ravnodušnosti, oči Maisie Williams u ovom kratkom kružnom kadru opet su oči one neodoljivo prkosne djevojčice koja nam je ukrala srce svojim prvim pojavljivanjem u prvoj epizodi prve sezone kad je u tom istom dvorištu nepogrešivim odapinjanjem strijele u središte mete pokazala svojoj braći kako se to radi. U niti pet sekunda tog kratkog i krajnje krasnog kružnog kadra Maisie Williams je sublimirala sve što Arya jednoć bje i sve što Arya danas jest. U tim nadnaravno sugestivnim očima vidimo sve što izbjeglica vidi kad nakon izgnanstva ugleda svoj dom, a dom nije kuća nego ideja i ne gleda se vidom nego dušom…

…ne, nemrem.

  • Trebam li te sada zvati lady Stark?
  • Da.

Arya, desni profil. Sansa, lijevi profil. U sredini Ned Stark, en face. Potonji je neprepoznatljiv, izrijekom će Arya ono što se ni mi nismo usudili reći, ali neprepoznatljive su i njih dvije. Ove mlade žene uvažavaju starkovske ideale, ali neće ginuti za njih: one znaju bolje od svojih tvrdoglavo idealističkih predaka. One nisu mrtve, njihove priče još se pišu… Ne, one ih pišu. Aktivno, beskompromisno, iz prvog lica – zasad iz prvog lica jednine, jer prvo lice množine zasad je još samo ideja koja visi u zraku, ideja koju tek treba materijalizirati nakon što sve jednine uvaže sve vlastite jedinstvene idiosinkratičnosti.

A kad smo već kod jedinstvene idiosinkratičnosti, Arya, jesam li ti rekla da se i Bran vratio kući?

Aryin radosni osmijeh poništava njezin oprezni gard, no preko Sansinog lica preletjela je neka zloslutna sjena.

Slažemo li se da Sophie Turner nikad nije izgledala ljepše negoli u ovim kadrovima obiteljskog okupljanja? Krhka djevojka, rasna ljepotica, moćni matrijarh – Matt Shakman iz njenog lica i njenog držanja izvlači baš sve. Važno je zvati se M.S.

  • Vidio sam te na Raskrižju…
  • Vidio si me?
  • Sada vidim mnoge stvari.
  • Bran ima… vizije.
  • Mislio sam da ćeš krenuti za King’s Landing.
  • Zašto bi išla tamo?
  • Cersei je na njezinom popisu imena.

Nova sjena na Sansinom licu u trenutku kad shvaća da se radovala svojoj obitelji, a dobila je okrunjenog zombija, ubojitu osvetnicu i napušenog trookog gavrana. Sophie Turner nikad nije izgledala ljepše doli u trenutku kad je zloslutnu sjenu zamijenio smiješak prihvaćanja.

  • Tko je još na tvom popisu?

Littlefingerov bodež završava u Aryinim rukama. Bran kao da je simbolički dodao novo ime na Aryin popis.

Sansa, Arya i Bran vraćaju se u mitsko dvorište krvavo obranjenog doma. Gledamo ih iz vizure Brienne i Podricka jer kad „Igra prijestolja“ dariva, svima nam je rođendan.

  • Catelyn Stark bi se ponosila tobom. Ispunila si svoj zavjet.

Brienne kao Brienne, već mu je krenula proturječiti jer si ne dopušta biti zadovoljna sobom, ali ovj trenutak je veći od njezinih nesigurnosti.

  • Hvala ti, Podriče.

Maloprsti sve gleda odozgo s kalkulatorom u očima. Arya, vrijeme je da proširiš svoj popis.

Missandei i Daenerys hihoću poput tinejdžerki dok razgovaraju u Sivom Crvu.

  • Vratit će se on…
  • I bolje mu je!
  • Oh, što se to dogodilo među vama?
  • Mnoge stvari.
  • Mnoge stvari?!

Stup i kamenčići ostaju neokaljani misterij jer zlato tetkino ih poziva da mu se pridruže u pećini. Ygritte je svjedočila njegovoj speleološkoj umješnosti – ne znaš ništa, Jon Sn…ohh! – no sad nije trenutak za to. Petroglifi koje su djeca šume zgodno ostavila baš tu da tisućama godina kasnije majci zmajeva otvore oči, svjedočanstvo su nužnosti zajedništva u borbi protiv neprijatelja koji je stvaran, koji je oduvijek bio stvaran.

Daenerys se približava Jonu…

  • Borit ću se za tebe, borit ću se za Sjever – ako klekneš preda mnom.

Svaki antiklimaks samo je potvrda želje za klimaksom, no Jon Snow tvrdoglavi krivom glavom umjesto da klekne i pokaže joj što zna. Šteta pećine!

Njegovi ljudi su ponosni i nikad više ne bi kleknuli pred vladarima s juga.

Dany Jonu VERBATIM u lice baca njegove vlastite riječi koje je uputio Manceu Rayderu, baš kao što je na početku epizode Bran zbunio Petyra Baelisha citiranjem prispodobe o kaosu i ljestvama:

  • Kleknut će ako njihov kralj klekne. Nije li njihov opstanak važniji od tvoga ponosa?

Neobavljena posla, Dany i Jon pridružuju se Tyrionu i Varysu. Šteta pećine.

Tyrion je opet sjebao i majka zmajeva gubi živce, prizivajući jedini savjet koji joj je u amanet ostavila neprežaljena Kraljica trnja.

  • Dosta je bilo pametnih planova!

Dany se utječe Jonu za savjet, ranjivo i iskreno, bez fige u džepu. Zmajevima ne treba rodovnica da se prepoznaju.

  • Što ti misliš da bih trebala učiniti?

Kad „Igra prijestolja“ dariva, svima nam je rođendan. Opet smo u Winterfellu, a sparing Arye i Brienne neočekivan je dar za koji nismo ni znali da nam je potreban, a sada ne znamo kako smo uopće bez njega mogli živjeti.

  • Ne boj se, neću te porezati!

Sve ostalo su samo serije.

Sansa sad jasno vidi tko i što je njezina mlađa sestra dok nam uši ispunja Aryina vlastita glazbena tema koja više ne označava njezin zamjenski identitet nego njezinu oslobođenu individualnost.

  • Tko te ovome naučio?
  • Nitko.

Sve ostalo su samo serije.

Maloprsti gleda i računa. Arya mu uzvraća pogled, a u očima joj srednji prst. Maisie Williams je MVP sedme sezone.

  • Dobro srce? Primijetio sam kako zuriš u njeno dobro srce…
  • Nema sad vremena za to.

Kad smo već kod dobrog srca, eto Missandei koja u službi ekspozicije zanemaruje vlastitu inteligenciju i lorda Snowa (Kaže se kralj Snow! Ne, to ne zvuči dobro: kralj Jon?!) pita zašto se preziva Snow ako mu je otac Stark.

  • Ja sam kopile, moji otac i majka nisu bili vjenčani…

Next week on „Game of Thrones“

Nego, je li ono brod Greyjoyevih?

Kit Harington u očima pali onu vatru koja je gorjela dok se približavao Ramsayu Boltonu da u kaskadnim katarzama osveti sve nepravde koje je itko od nas ikad osjetio na svojoj koži, ali…

  • To što si učinio za Sansu jedini je razlog zašto te neću ubiti.

Theon je došao zamoliti kraljicu da mu pomogne spasiti sestru koju NIJE MOGAO SPASITI; UMUKNITE; THEONU NE PAKOVATI!!!, ali kraljica je napustila otok, kraljica je otišla ravno u legendu, jer ovih sljedećih desetak minuta su ono što pokazuješ svojim nedokazivo glupim prijateljima da vide što propuštaju kad ne gledaju „Igru prijestolja“. Idioti.

Dickon – hahaha, DICKON! – Tarly približava se svom liku kako ga je zamislio George R. R. Martin. On nije samo tatin sin, jer u njegovom robusnom tijelu ipak kuca plemenito majčino srce. Želim ga zagrliti, pomilkiti ga po glavici koja u onom predimenzioniranom oklopu s bundevastim ramenima izgleda maleno poput graha i reći mu da će sve biti u redu, ali Bronn nešto čuje i moje dlake idu u zrak da se više ne spuste. Potmuli topot, horda na horizontu.

  • Koplja i štitovi!!!

Ne stigneš ni pomisliti kako je kralj Robert prije tisuću života govorio kako se Dotračanima na otvorenom polju suprotstaviti mogu samo budale, jer hordu nadlijeće Daenerys na Drogonu, prvom zmaju koji se ukazao nad Westerosom nakon više od stotinu godina.

Prvi „Dracarys!“ koji se čuo nad Westerosom nakon više od stotinu godina samouvjeren je i jednoznačan. Gospodo, poklonite se svojoj kraljici dok oprženi padate na tlo.

U kaosu ovog masakra ljestve pronalazimo u režiji Matta Shakmana koja je koliko spektakularna toliko i spektakularno pregledna jer redatelj se koncentrira na točke gledišta naših junaka. Jaime očajnički traži priliku da pokaže svoje junaštvo, Bronn se kroz metež oslanja na svoj nepogrešiv instinkt za preživljavanje, Daenerys je u misiji koja je što doslovno što metaforički iznad ljudskih poimanja dobra i zla, a Tyrion je zarobljen u svojoj ljudskosti i jedini ispravno vidi što rat zapravo jest: klaonica u službi pervertiranih ideja o nadmoći koja ne mari za žrtve podčinjenih.

Ovih deset sudbonosnih minuta od nas traže da zauzmemo strane jer, ma koliko znali da pričopričateljske zakonitosti neće dopustiti žrtvovanje ključnih junaka, u ovoj klaonici znanje malo znači. Opasnost je neposredna i stvarna. Bronn rasklapa Qyburnov stvarno-veliki-samostrel koji je zapravo STVARNO veliki škorpion i, ma koliko volio Bronna, sklapam pakt s đavlom: uzmi ga, uzmi ih sve, ali ne diraj mi Drogona! Jaime Lannister je bez konkurencije moj najdraži lik – okej, knjiški Jaime Lannister, a ne ovaj beskičmeni mlohavac, ali svejedno – no Drogon, taj nestvarni komad kompjuterske animacije, za mene je stvarniji od mog vlastitog svijeta i ja… Bronn cilja, Bronn pogađa, i ja… I ja…

  • Bježi, Jaime, ne budi idiot…

Ali Jaime je jebeni idiot i, dok mu se Ramin Djawadi belji podrugljivom varijacijom na temu „Rains of Castamere“, Jaime grabi prema zmaju, znajući iz iskustva da ubojstvom kraljice može spasiti kraljevstvo, ali idiot još uvijek ni samome sebi ne zna priznati da kopljem juriša na posve krivu kraljicu.

  • Ti jebeni idiote!

Bronn spašava Jaimeja odlučivši u zadnji tren iz plaćenika evoluirati u legitimnog junaka, štoviše, vjernog prijatelja, a s Jaimejem koji tone pod težinom svog oklopa, svoje zlatne ruke, svog vlastitog idiotizma, klonem i ja, iscrpljen, izmrcvaren… stubokom zadivljen. Reda radi, pronalazim taman toliko snage da izustim „Zar je već kraj?“ premda znam da nisam dovoljno jak da izdržim još. (10/10)

Tekst je objavljen uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.

Teo Tarabarić
Teo Tarabarić živi u Svijetu leda i vatre sa svojim vjernim strahovukom Bongom. Piše sve i svašta za svakoga i svugdje, uključujući i seriju za HBO (ali HBO to još ne zna)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image