Nemilosrdni gadovi

„Igra prijestolja“ s06e08: Epizoda razbijenih iluzija

got-ep58-ss04

Igra prijestolja: Nitko/ Game of Thrones: No One, SAD / Velika Britanija, fantasy, 6. sezona, 8. epizoda, 58 minuta
Autori: David Benioff i D. B. Weiss prema književnom predlošku Georgea R. R. Martina, Režija: Mark Mylod,
Uloge: Peter Dinklage, Emilia Clarke, Lena Headey, Nikolaj Coster-Waldau, Maisie Williams, Rory McCann, Conleth Hill, Gwendoline Christie, Jerome Flynn, Dean-Charles Chapman, Tom Wlaschiha, Nathalie Emmanuel, Jacob Anderson, Daniel Portman, Anton Lesser, Faye Marsay, Clive Russell, Tobias Menzies, Julian Glover, Hafþór Júlíus Björnsson

Najhrabrija, najdrskija, najprogramatskija epizoda „Igre prijestolja“! Ponižen sam, povrijeđen i osramoćen, ali, da, vraćam se po još, svjesniji no ikad što to zapravo gledam i potpuno dezorijentiran u sagledavanju kamo me serija vodi. Ako mi dosad nije bilo jasno da sam u ovom iskustvu Nitko i Ništa, ova mi je epizoda to jasno dala do znanja i ja se s ponosom i oduševljenjem odričem svog jastva. Ovo je bilo nešto nesvakidašnje, nešto posebno, nešto… odvažno. Svaka čast. Imate volovska muda, gospodo. Bravo. Bravo!

Ja mogu ovako unedogled, najradije bih ovako unedogled, vjerojatno i hoću ovako unedogled, jer još uvijek me prožimaju trnci. Kako su me samo sjebali. Kako su mi se samo narugali. Kako su u niti sat vremena svima nama, koji mislimo da nešto znamo samo zato što smo čitali knjige, pokazali tko je ovdje gospodar, a tko rob. Ne, David Benioff i D. B. Weiss nisu ničije kuje i to su nam dokazali ovom epizodom za koju smo mislili da nas želi naučiti kako se ljubi, a ona nam je bezobzirno zarila prst u guzicu, rasporila nam utrobu, popišala se po našim očekivanjima, desnom rukom nam iščupala glavu s ramena, a ljevicom prerezala svijeću da nas ostavi u potpunom mraku. Teorije stare i teorije nove padale su šaptom, nimalo ceremonijalno, bez ikakve pompe. Ne vjerujete nam da nećemo dovesti Lady Stoneheart? Dobro onda, sedam epizoda ćemo vas draškati uspomenama na Catelyn Stark, spominjati njezino ime u previše različitih konteksta da bi to itko mogao smatrati slučajnošću, uskrsavat ćemo mrtve na sve strane i „kao slučajno“ u javnost pustiti vijest da se vraća dokazani uskrisitelj Thoros od Myra, ali i zatajiti povratak Berica Dondarriona kako bismo vam u osmoj epizodi slomili „kameno srce“ i pretvorili ga u prašinu. Udovoljavat ćemo svim vašim fan-fiction snovima, uljuljkat ćemo vas u neumitnost obračuna braće Clegane na Kolindinom suđenju, a onda ćemo demolirati vaše teorije kraljevskim dekretom o zabrani održavanja suđenja borbom i Sandorovim priključivanjem Bratstvu bez barjaka koje svoje aktivnosti seli na Sjever, daleko od neumrle Frankenplanine. Zbunit ćemo vas kao nitko nikada bizarnim Aryinim ponašanjem nakon bijega iz Kuće crnog i bijelog i natjerati vas na nasumično stvaranje bezbrojnih što domišljatih što umobolnih teorija koje objašnjavaju ovu zagonetku, a onda ćemo vas zbuniti još više odgonetkom koja to nije jer zagonetke nije ni bilo. Velika braavoška zavjera? Blackfish kao Sansin spasitelj? Tyrion kao uspješni platonovski filozof-vladar? Jaimejevo iskupljenje? Imate li još iluzija da ih smrskamo?!

Braćo i sestre, zaslužili smo ovu pljusku otrežnjenja.

Kao što si svaki Hrvat uzima za pravo biti selektor nogometne reprezentacije, tako si i svaki čitatelj Martinovih knjiga uzima za pravo imati očekivanja koja ova serija mora ispuniti i utvarati si da zna što je za ovu seriju bolje i potrebnije od njezinih autora. Peta sezona s radikalnim odmicanjima od knjiških kanona (i tim, nota bene, neobranjivo groznim Dorneom) označila je početak nekovrsnog hladnog rata radikalnih purista s autorima serije koji su se naslušali svakakvih sranja i razdoblje između sezona proveli u zavaravajuće pasivnoj, gotovo skrušenoj pozi. Kroz čitavu šestu sezonu činilo se da Benioff i Weiss razočaranim knjigotalibanima pružaju ruku pomirenja: fanovske teorije iz epizode u epizodu dobivale su diskretni mig odobrenja, a lažna benevolentnost naših Gospodara išla je dotle da su čak naišli na novi val prijezira jer ih se počelo optuživati da se bezočno ulaguju čitateljima, da nemaju kičmu, da su postali predvidivi u svojem Okajanju. A onda su im Benioff i Weiss zabili prst u guzicu. I popišali se po njihovoj neutemeljenoj samouvjerenosti. I bilo je prekrasno.

got-ep58-ss07

Strašan schadenfreude prožimao me čitanjem negativnih osvrta na ovu suludo hrabru epizodu koji se do jednoga svode na isti zajednički nazivnik: nezadovoljena očekivanja. Kao da je serija tu da zadovolji njihova/naša očekivanja, a ne da ispriča svoju priču. Uživao sam, gotovo mazohistički, u zadahu povrijeđene taštine, jer i sám sam „znao“ kamo sve ovo vodi, jer i sám sam se zanosio uvjerenjem da prepoznajem značenja bezbrojnih predskazanja, da pratim tragove svih posijanih krušnih mrvica. Da bi me na kraju zla vještica namamila u kuću od medenjaka, utovila me neodoljivim slasticama i živoga me spalila u peći. A ja sam sa zadnjim životnim dahom klicao „Bravo!“.

Benioff i Weiss na hrabar su se i okrutan način emancipirali od knjiškog materijala. Ovo je sada samo njihova serija, njihova priča. Da nisu oslijepljeli od povrijeđene taštine i oglušili od zvuka vlastitog negodujućeg glasa, samozadovoljne oponente možda bi moglo ugodno iznenaditi otkriće da je ta priča jebeno dobra priča. S jako važnim i maestralno obrađenim temama identiteta, fanatizma, obitelji, dužnosti i časti koje su sjecište pronašle u baladi o Aryi Stark.

Nitko je nemoguć koncept. Svi smo Netko, a u ovoj epizodi protagonisti su redom otkrili ili barem povratili svoje prave identitete. Arya Stark je Netko, baš kao i onaj dosadni android T-1000 koji ju je s oštrim bodežom i strogom bob frizurom natjeravao po ulicama Braavosa. Nitko ne osjeća ništa, a T-1000 je djevojka puna mržnje, gorčine i osvetoljubljivosti koju racionalizira ironičnim spočitavanjem Aryi da je nespremna postati Nitko. T-1000 je još jedan komentar o slijepom vjerskom fanatizmu, važnoj temi ove sezone, ali ona je, na urnebesno začkoljast način, ujedno i metafora o opsesivnim knjiškim puristima, zadojenima mržnjom, gorčinom i osvetoljubivosti koju racionaliziraju ironičnim spočitavanjem Benioffu i Weissu da nemaju pojma o materijalu koji obrađuju i od kojega su stvorili najveću, najskuplju, najgledaniju, najznamenitiju seriju današnjice.

Koliko je šupalj svaki fanatizam, demonstrirali su nam Lancelovi vrapčići koji su, živ-žav, veselo došli privesti Kolindu papa Sranji, no vjera u Sedmoricu napustila ih je čim su se osvjedočili brutalnoj sili Frankenplanine, ali i sam Sranjo koji zbog straha od Kolindina neumrlog Golema ukida tradiciju suđenja borbom čiji legitimitet proizlazi iz vjerovanja da bogovi neće dopustiti krivcu da iz borbe izađe kao pobjednik: ovo malo Sralo očito u sebi ima puno manje vjere negoli je drugima propovijeda.

Kolinda, jasno je, brije na moć koju crpi iz svog prezimena, iz bogatstva i utjecaja koje ono nosi, no lannisterska oholost u njezinu identitetskom sklopu uvijek nadjačava lannistersku inteligenciju. „Biram nasilje“, samouvjereno je objavila svom rođaku s (uskraćenim) povlasticama, vjerujući da na taj način ponovno prisvaja svoj identitet, no ta ju je nesmotrenost stajala suđenja borbom, a nesigurnim hodom kroz svjetinu okupljenu u Odaji prijestolja podsjetila nas je na svoj mučni hod okajavanja te nam jasno dala do znanja da je njezina samouvjerenost samo krinka, a da se iza fasade svemoćne, neuništive kraljice majke krije tek osvetoljubiva ranjena lavica koja će u svojoj mahnitosti ugroziti sebe i cijelo svoje krdo umjesto da u osami prikupi snagu i poliže rane. Kolindi je Qyburn potvrdio istinitost jedne stare glasine. Stara glasina glasi da je Aerys II po čitavom Kraljevom Grudobranom pohranio zalihe divlje vatre: „Biram nasilje“ lako bi se moglo materijalizirati u „Spalite ih sve“. Tommena također. (Ha ha ha, samo ti teoretiziraj, Nitko!)

I Kolindin Kitarović naizgled prisvaja svoj stari identitet nečasnog kraljoubojice, no pravog Jaimeja poznaje samo Brienne od Tartha, i sama uhvaćena u mrežu suprotstavljenih odanosti. Jaime će u briljantnoj, silnim podtekstima nabijenoj pas-de-deux sceni uvjeravati Edmurea da će za svoju voljenu pobiti sve Tullyje ovog svijeta, no njemu je zapravo jedini cilj da dužnost izvrši uz što manje nepotrebnih žrtava. „Stvari koje radimo za ljubav“, rekao je u ovotjednoj – za ovu sezonu obaveznoj – referenci na pilot epizodu serije, no tu rečenicu kao da su izgovorila dva različita čovjeka u dvama različitim životima. Edmureove uvrede i Brienneina teško izborena naklonost ponovno su u njemu očovječili plemenitost koju zatomi svaki put kad ga regresira Kolindina blizina, no što će se dogoditi kad blizanac koji je spreman žrtvovati sebe da spasi svih shvati da je njegova blizanka spremna spaliti sve – pa i jedino im preostalo dijete – da spasi sebe? Teorija o valonqaru Jaimeju (Google je vaš prijatelj!) ispisuje se sama, no Sandor Clegane vjerojatno će se bez pardona popišati i na nju. Ovaj čangrizavi i neodoljivo kompleksni ubojica sa savješću nevoljko je prigrlio svoj identitet nakon zadovoljenog nagona za osvetom, a ja sam odahnuo shvativši da je odmetnuta frakcija Lema Lemoncloaka tek ološ Bratstva bez barjaka, a ne njegov novi identitet. Također sam se nasmijao Thorosovoj muškoj punđi i kožnatoj haljini na hlače preko koje je nehajno prebacio pletivo za koje ne sumnjam da ga je sam kačkao te Bericovom povezu na oku i slojevitoj crnoj odori s ironično pohabanim plaštem: Hipsteri bez barjaka, zapisao sam u bilješke, unaprijed se radujući njihovim predstojećim sjevernim avanturama.

got-ep58-ss10

Nitko nije Nitko, pa čak ni Jaqen H’ghar. Skrivao on to ili da, u njegovim se postupcima očituje naklonost prema Aryi; naklonost je osjećaj, a osjećaj je identitet. Onaj osmijeh koji se nazirao na njegovu poslovično zagonetnom licu u trenutku kad je Djevojčica naglas prisvojila identitet Arye Stark od Winterfella označio je kraj njezine braavoške farse koji je zapravo započeo kad je u lažnoj Cersei prepoznala pravu Catelyn. Riječi Tullyjevih, obitelji njezine majke, premda neizgovorene, odzvanjale su cijelom epizodom.

Obitelj, dužnost, čast.

Riječi koje probadaju trbuh dublje i bolnije od bilo kakvog bodeža ispreplele su se u Aryinoj priči, a ona je previše mlada da ih razumije, previše naivna da ih ignorira i previše Stark da nešto ne zasere. Osvijestivši nakon niza aliasa svoj pravi identitet, njezina obitelj postala je dužnost koju treba izvršiti i čast koju treba obraniti. No obitelj, dužnost i čast Starkove znaju uvaliti u gadne probleme. Imala je prilično dobar plan, šepuriti se gradom i namamiti T-1000 u stupicu u kojoj čuva Iglu, no zbog svoje čežnje za majčinskom utjehom pala je na najstariju foru iz bajki, onu o dobroj bakici koja nudi sočnu crvenu jabuku. Njezina naivnost, nespojiva s njezinim treningom, ali itekako svojstvena njezinim godinama, kažnjena je teškim ozljedama i svjedočenjem umorstvu još jedne svoje majke, no svoje je dugove platila s kamatama: obećano novo lice visi u Kući crnog i bijelog, a Arya je opet slobodna. Hoće li ikad otkriti što se krije zapadno od Westerosa?

„Obitelj, dužnost, čast“ razni Tullyji shvaćaju na razne načine. Blackfish ih vidi kao neodjeljivi sklop najviših vrijednosti, dok Edmure u njima vidi top ljestvicu: obitelj je na prvom mjestu, a čast na samom dnu. Pogazivši svoju čast iz dužnosti prema nasljedniku kojega nikad nije ni upoznao, Edmure je ideju o novoj obitelji pretpostavio dužnosti prema staroj, što nas još jednom dovodi do teme krvave smjene generacija koja se konzistentno serijom provlači još od smrti Roberta Baratheona. Blackfish, naknadnom pameću promatrano, nikad nije ni imao šansu, baš kao ni Brienne u svojoj misiji novačenja njegove vojske, no njezin zavjerenički pozdrav Jaimeju iz barke u noći i njegov novi zavjet materijaliziran darivanjem neprocjenjivog valirijskog mača oboje je podsjetio na važnost ostanka na pravom putu, kojim će se (zasad?) truckati na naizgled suprotstavljenim stranama.

Uzgred, u romantičnoj komediji „Svi su ludi za Brienne“ doznali smo da ni Bronn ne bi imao ništa protiv, a siguran sam da se ni njegov pajdaš Tyrion ne bi žalio, pogotovo sada kad ga je ponovno uhvatila teška osamljenost nakon Varysova odlaska u potragu za novim saveznicima i novim brodovima. U epizodi punoj uspjelih humornih scena, bog sisa i vina čistom snagom volje uspio je napokon ostvariti neformalnu prisnost sa Sivim Crvom i Missandei, no snatrenja o meerenskoj idili prekinuo je pomorski napad robovlasnika. Tyrion je primoran upokojiti svoj lažni identitet esoškog Abrahama Lincolna na kojemu je počivao njegov novostečeni ugled u novom svijetu. No prvo će se morati suočiti s gnjevom svoje kraljice koja će, nakon adrenalinske groznice spaljivanja khalova i stvaranja ujedinjenog khalassara, zasigurno poprijeko gledati na Tyrionov radni učinak u njezinoj odsutnosti. Znakovito, Varys se u Mereenu pojavio tik nakon Daenerysina odlaska i iz Mereena utekao tik pred njezin povratak. Hmm… Sandore, mokri li ti se?

Tematski ujednačena, programatski odvažna i zavaravajuće kompleksna osma epizoda očistila je seriju od knjiškog balasta i ulickala je za ratove koji dolaze, a vodit će ih nove generacije starih obitelji u potpunom mraku. Arya Stark prerezala je svijeću, ali ona se ne boji užasa koje donosi noć. Tama nije samo njezin saveznik – tama je identitet koji je prigrlila, tama je njezina obitelj, dužnost i čast. Tama je sada i naša istina u kojoj naslijepo tapkamo i panično se koprcamo dok nam se ne adaptira vid. Nitko ne zna ništa. No tako je najbolje za sve. Neka nam ne svane. (9.5/10)

got-ep58-ss060

Foto/video: HBO

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Teo Tarabarić
Teo Tarabarić živi u Svijetu leda i vatre sa svojim vjernim strahovukom Bongom. Piše sve i svašta za svakoga i svugdje, uključujući i seriju za HBO (ali HBO to još ne zna)

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image