Nemilosrdni gadovi

Dan nezavisnosti, drugi put: veselite se i uživajte u velikom razaranju

independence-day-resrgence02

Dan nezavisnosti: nova prijetnja / Independence Day: Resurgence, SAD, 2016., SF spektakl/film katastrofe, 120 minuta
Redatelj: Roland Emmerich
Uloge: Jeff Goldblum, Liam Hemsworth, Maika Monroe, Jessie Usher, Bill Pullman, DeoBia Oparei, Nicholas Wright, Travis Tope, William Fichtner, Charlotte Gainsbourg, Brent Spiner, Judd Hirsch, Sela Ward, Angelababy, Vivica A. Fox

Puno ljudi će imati puno prigovora na novi „Independence Day“ – ideja nastavka 20 godina kasnije u startu već nije baš najsimpatičnija, a i genijalni Roland Emmerich porušio je već u svojoj prebogatoj karijeri sve što se po ovaj maloj/velikoj planeti porušiti dalo. Ali ajde, nek mu bude, u ta dva desetljeća mogućnosti CGI tehnologije otišle su u nebo, pa ako je netko zaslužio da mu se da budžet za projekt koji nije baš čisti zicer, onda je to definitivno Emmerich.

I ne da nije zicer, nego će se morati i dosta namučiti dok povrati svojih ne tako grozno velikih 165 milijuna U$D (zasad je nakon dva tjedna prikazivanja negdje na 268 milja prometa što znači da mu fali još kojih 62 do nule, u što malo tko sumnja). Uzgred rečeno, jedinica je u kinima prihodovala 817,5 milijuna dolara na budžet od 75 milijuna. Neki su taj potencijalni fijasko pripisivali činjenici odsustva Willa Smitha iz nastavka, no ja se s tim ne bi složio jer Will odavno nije što je bio, pogotovo ne u box office smislu. Zato je tu ljepuškasti Liam Hemsworth (mlađi brat Chrisa Thora Hemswortha i zvijezda „Hunger Gamesa“), ali bar što se mene tiče, kao da nije.

No, pustimo ljepotane i komercijalu i vratimo se „umjetnosti“. Kao i u stvarnom životu, i u filmu je prošlo 20 godina od događaja iz Jedinice, ljudska je vrsta preuzela mnoge tehnologije i znanja od vanzemaljaca koje je onomad pobijedila, pa se Emmerichova filmska 2016. ponešto ipak razlikuje od ove naše aktualne. To je valjda zato što bi bilo dosta blesavo da čovječanstvo dvaput pobjedi vanzemaljce na istu foru i s istim resursima, pa su im Emmerich i njegov stalni koproducent i suscenarist Dean Devlin ipak dali nekakav, kladioničarski rečeno, hendikep.

Uglavnom, otpočetka kreće neka mračna, prijeteća atmosfera sve u stilu „uvijek smo znali da će se vratiti“. Oni koji su s vanzemaljcima u Jedinici imali bliski kontakt, poput tadašnjeg predsjednika Whitmore-a (Pullman) imaju ozbiljne glavobolje i noćne more. No, tu je i nova generacija – Whitmoreova kćer Patricia (Monroe), danas savjetnica predsjednice Amerike (Ward), zatim njen dečko Jake (Hemsworth) i frend iz djetinjstva Dylan (Usher), inače posinak heroja Jedinice, kasnije stradalog Stevena (Will Smith). Jake i Dylan su inače piloti, nekada najbolji frendovi, a danas posvađani na pasja kola – no taj rukavac priče i nije nešto osobito interesantan.

Bitan lik je naravno i Levinson (Goldblum), koji je sada šef neke važne vladine agencije, pojavljuje se i njegov otac (Hirsch) kao i pomaknuti znanstvenik dr.Okun (Spiner), a od novih likova tu su afrički poglavica-komando Umbutu (Oparei) koji je iznimno vješt u borbi prsa o prsa s vanzemaljcima te engleska znanstvenica dr. Marceaux (Gainsbourg). Uglavnom, klasični je to emmerichovski miš-maš likova i tu on žonglira uobičajeno spretno. No, ono što je i inače zapravo Emmerichov forte, a to je posebno vidljivo ovdje, jest da redateljskom vještinom uspije zamagliti i najveće manjkavosti scenarija. Kad vas Emmerich ukrca na svoj suludi rollercoaster, svaku je scenarističku besmislicu, glupost ili rupu u zapletu tako lako progutati. Zašto se ovaj sad pojavljuje tu, a prije sekundu je bio tamo (a tu je npr. Area 51 u Nevadi, dok je tamo istočna obala SAD-a), ali koga briga kad je taj netko uspio tako efektno raznijeti alienskog gada ili počiniti kakvo drugo herojsko djelo.

Još jedna zamjerka išla bi na to da je prikaz destrukcije značajno zanimljiviji od borbe s vanzemaljcima, a problem je što se ta globalna devastirka dogodi negdje oko polovice filma, a manje-više sve nakon toga je šora s alienima. Jebi ga, Emmerich je profesor emmeritus filmske destrukcije najvećih razmjera, dok je u prikazu akcije značajno manje nadahnut. Ali da se ne bi krivo shvatili – i ta završna akcijska trećina itekako ima nekog svog šarma. U konačnici, svi koji su voljeli Jedinicu, mogu bez straha pogledati i Dvojku – sasvim sigurno im neće pokvariti sjećanja na Jedinicu. Novopridošli će se možda zericu manje spektakularno provesti, no i za to ima lijeka – odmah nakon ovoga pogledati neki od Emmerichovih klasika – „2012“, „The Day After Tomorrow“ i naravno prvi, ipak nenadmašni „Independence Day“…  (7/10)

independence-day-resrgence01

Foto/video: 20th Century Fox

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

1 Komentar

  1. Pingback: Dan nezavisnosti, drugi put: veselite se i uživajte u velikom razaranju » SBPeriskop

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image