Nemilosrdni gadovi

De Niro i Travolta u Top listi nadrealista

KillingSeason_Day21_0074.CR2

Sezona lova / Killing Season, SAD, 2013., akcija, 91 minuta
Režija: Mark Steven Johnson
Uloge: Robert De Niro, John Travolta, Milo Ventimiglia, Elizabeth Olin

Ima nešto prokleto nefilmično na tom brdovitom Balkanu zbog čega svaki stranac koji se ovamo uputi s kamerom u ruci ostane kratkih rukava. Nije mnogo bolje bilo niti u ono slavno doba Jadran filma u kojem su ovamo stizale brojne holivudske produkcije, no većina ih je ispala jako loše, a nerijeko su filmovi snimljeni ovdje bili najcrnje točke velikih filmaša, primjerice „Željezni križ“, ako ne najslabiji, a onda svakako jedan od lošijih u karijeri velikog Sama Peckinpaha. Isti se obrazac ponavlja i kad je riječ o ovdašnjim ratovima, iako nam Hollywood uglavnom šalje trećeligaše i neka su ugledna imena već polomila zube ovdje, poput cijenjenog engleskog filmaša Michaela Winterbottoma kojemu je „Welcome to Sarajevo“ također jedan od slabijih naslova u filmografiji. U žestokoj konkurenciji glupih i glupljih filmova na temu rata u Bosni u kojoj dosad najistaknutija mjesta zauzimaju filmovi „Behind Enemy Lines“ Johna Moorea i „The Hunting Party“ Richarda Sheparda, a niti Angelina Jolie sa svojim „U zemlji krvi i meda“ nije daleko, ipak se pojavio film koji ih je sve nadmašio. I to debelo. „Sezona lova“, odnosno „Killing Season“.

Iako vijest o glumačkom sparivanju Roberta De Nira i Johna Travolte ima šarma, a prizor De Nira u lovačkom outfitu sa snajperom automatski podsjeća na genijalnog Ciminovog „Lovca na jelene“, „Sezona lova“ vrlo će brzo poništiti sve dobre sentimente koje ste na ovaj način sasvim pogrešno stvorili. Film počinje smrtno ozbiljno, kako to već obično biva s filmovima o ratu u Bosni, pratimo žestoke ratne prizore u kojima američke jedinice ulaze u glasoviti srpski konc logor Manjača, te oslobađaju zatvorenike, a zatim srpske vojnike hladnokrvno pogubljuju. Zanimljivo kako ta, koliko mi je poznato, ni na čemu utemeljena scenaristička ideja nije izazvala baš nikakvu reakciju u američkoj javnosti, vjerojatno je razlog tome što je film u kinima boravio dva tjedna i bez ikakvog vidljivog traga tako brzo nestao da ga nisu uspjeli primijetiti niti uvijek budni špijuni CIA. Uglavnom, nakon uvoda, zbivanje se prebacuje u današnje vrijeme u kojemu srpski vojnik Emil Kovač (Travolta) nabavlja američke vojne dosjee i odlazi u šume Smoky Mountainsa. Tamo već godinama povučeno živi fotografirajući životinje, čitajući Hemingwaya (naravno „Kome zvono zvoni“) i slušajući Johnnyja Casha, američki časnik Benjamin Ford (De Niro), koji pokušava zaboraviti svoju ulogu u bosanskom ratnom paklu. Ali, kako mi to ovdje predobro znamo, od balkanskih se sukoba ne može samo tako pobjeći, pa će se i De Niro morati suočiti sa svojom mračnom stranom, a ona će doći u obličju osvetoljubivog Johna Travolte u doista nevjerojatno bizarnom stylingu, s bradicom poput Amiša ili možda vehabije, što je teško prispodobivo srpskom vojniku iz zloglasnih Škorpiona. No, pravi je vrhunac filma Travoltino mumljanje engleskog s ruskim naglaskom – naravno da je nama svaki pokušaj američkih glumaca da imitiraju ovdašnje naglaske smiješan, no ovo što je napravio Travolta nadilazi definiciju smiješnog, to je urnebes.

Uglavnom, ostatak filma, a to je zapravo najveći dio filma, proći će u njihovim međusobnim obračunimia, iznenađujuće sadističkima i perverznima, u kojima će na podjednako smiješne načine jedan ili drugi dolaziti u dominantni položaj, nekako slično kao u crtićima o Tomu i Jerryju, samo mnogo neuvjerljivije. Naravno, kako to priliči svakom vrhunskom trashu, tako i ovdje redatelj (ah, da, majstor se zove Mark Steven Johnson, a dosad najjača recka mu je „Dardevil“) zadržava posve ozbiljan ton te vrijeme između gađanja strijelama krati visokoparnim moralnim prodikama koju obično drži onaj koji u tom trenutku ima kontrolu. Tema suočavanja s vlastitim zločinima, bez obzira jesu li oni počinjeni u Bosni ili Iraku, doista je teška i slojevita te zaslužuje film, no ono što sigurno ne zaslužuje jest groteska poput ove.

Dodatno fascinira nesposobnost prepoznavanja dobrog scenarija koju posljednjih godina pokazuju podjednako i De Niro i Travolta, natječući se tko će nastupiti u bezveznijem filmu pa im se tako ovaj put omaklo da pokušavajući snimiti „Lovca na jelene“ našeg doba  završe u Top listi nadrealista. Na “Sezoni lova” pozavidjeli bi im i Đuro i Nele. Garant. (SAMO ZA LJUBITELJE TEŠKOG TRASHA 1/10)

Igor Tomljanović
"Ne postoje pravila za snimanje filmova, ali postoje grijesi. A kardinalni grijeh je biti dosadan." Frank Capra

12 Comments

  1. Avatar

    Tomislav

    25. rujna 2013. at 12:26

    Pročitao recenziju, pogledao trailer.

    Da sam samo pogledao trailer bez recenzije, sve bi mi bilo jasno. Ali pročitavši recenziju sam još i više uvjeren u to da ovaj film trebam zaobilaziti u širokom luku.

    • Igor Tomljanović

      Igor Tomljanović

      25. rujna 2013. at 12:30

      Osim ako voliš šalu, i želiš vidjeti Travoltu budalu.

  2. Avatar

    Jadran

    25. rujna 2013. at 13:19

    Sigurno film zaslužuje više od 1/10, izgleda skroz gledljivo.

  3. Avatar

    Estu Garda

    25. rujna 2013. at 19:28

    Cross of Iron je izvrstan anti-ratni film. Do te izjave je recenzija bila OK. Dalje nije imalo smisla čitati. Film ću pogledati sam. Hvala.

    • Igor Tomljanović

      Igor Tomljanović

      25. rujna 2013. at 20:11

      Molim. Inače, ne dijelim mišljenje da je “Cross of Iron” izvrstan anti-ratni film, što se mene tiče tek je korektan, ali priilčno razvučen ratni film. Danas je njegova reputacija mnogo bolja nego u vremenu u kojemu je snimljen, u to doba to je baš bio flop i jako razočaravajući film velikog režisera. Otuda i moja ocjena, koja je ujedno povijesna i kontekstualna, dok je iz današnje perspektive vjerojatno doista pretjerana, ali zapravo Peckinpah ima tek dva slabija filma od “Željeznog križa”, “Ostermanov vikend” i “Elitu ubojica”, “Konvoj” je tu negdje. U svakom slučaju, uživaj u filmu.

  4. Avatar

    Estu Garda

    26. rujna 2013. at 23:56

    Možda je ocjena i rangiranje filma “Cross of Iron” u opusu redatelja subjektivna stvar (ja recimo mislim da je to vrhunac Peckinpaha), ali definitivno nije isitina da je film imao lošu reputaciju u vrijeme premijere. Naprotiv. Za struku i kritiku je film bio vrhunski. “Cross of Iron is the best war film I have seen about the ordinary enlisted man since All Quiet on the Western Front” – Orson Welles. Osim toga, umjetničko djelo ne može s vremenom iznenadno dobiti kvalitetu. Ako valja, valjda odmah i zauvijek. Druga je stvar što to često publika ne zna odmah prepoznati. Često se to dogodi kad je djelo “ispred svojeg vremena”. Upravo to se dogodilo ovom filmu, i ekonomski je podbacio u svojem vremenu. No to je teško pokazatelj (ne)kvaliete. Osim toga, nema smisla izbjegavati “anti” kao prefiks ovom “war” filmu…
    Što se tiče Killing Seasona,stvarno se radi o generalno slabom i blesavom filmu, totalno izobličenog scenarija i karikiranih likova. Lik i glumačka izvedba Travolte ima potencijal za trash legendu. Ne znaš što je gore. Srpski sa engleskim naglaskom ili obrnuto. Ili možda nacrtana frizura/bradica!? Bizarno blesav film. No ima jednu svijetlu točku, a to je fotografija. Naročito noćna. Ne čudi me da autor recenzije to nije znao prepoznati, s obzirom da mu briljantne scene ratne estetike (koje su više manje poanta filma) iz Cross of Iron, “prilično razvlače” taj film.

  5. Igor Tomljanović

    Igor Tomljanović

    27. rujna 2013. at 00:11

    Ne razumijemo se, odnosno ne želiš se razumjeti, nadrkan si i to je ok. Niš, idem guglat da naučim što je to ratna estetika, za mnoge sam estetike čuo, ali za ratnu nikad, očito još moram puno učiti.

  6. Avatar

    Estu Garda

    27. rujna 2013. at 00:24

    Razumijemo se mi vrlo dobro. Nadrkan!? Nezgodnog li izraza. Sumanjam da je to u pitanju. Uglavnom, puno mi znači Cross of Iron. Da nije tako, ne bih trošio vrijeme na ispravke tuđih grešaka. Ne mogu dopustiti da ga se tako nepravedno i krivo interpretira. I da. Postoji “ratna estetika”. Moja je preporuka gledanje i čitanje Kubricka. On je doktor ratne estetike. Ili bolje reći anti-ratne. Postoji jedan njegov izvrstan članak (ili je možda bio rani interview iz faze Paths of Glory, ne znam više) kad je objašnjavao taj pojam. A onda malo i Milestonea. Pabsta. Fullera. Boormana. Malicka. Oni su se bavili tom temom. 😉

  7. Igor Tomljanović

    Igor Tomljanović

    27. rujna 2013. at 00:38

    Hvala ti na preporukama za gledanje, ali ja sam sve to već pogledao, što u Kinoteci, što na Akademiji, pače i diplomirao tako da se nisi trebao truditi. A što se estetike tiče, preporučujem više Waltera Benjamina i Aristotela, manje metaforike iz intervjua poznatih i slavnih.

  8. Avatar

    Estu Garda

    27. rujna 2013. at 00:53

    Molim. Nekad treba i više puta pogledati. A kad se već dodirujemo filozofije estetike, mogli bi sad spomenuti i dekonstruktiviste, i njihov pogled na estetiku, pa bi se možda anti-ratna estetika dala kvalitetno obrazložiti, no to je previše teorije…Prakse “nama” treba.

  9. Pingback: Top 7 najgorih filmova Roberta De Nira - Nemilosrdni gadovi

  10. Pingback: 15 likova koje ćemo pamtiti iz 2013-e - Nemilosrdni gadovi

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com