Nemilosrdni gadovi

Hoće li se Colin Farrell pretvoriti u jastoga?

lobster-001

Jastog / The Lobster, Grčka, Irska, V.Britanija, Nizozemska, Francuska, satira, 118 minuta
Redatelj: Yorgos Lanthimos
Uloge: Colin Farrell, Rachel Weisz, Lea Seydoux, John C. Reilly, Olivia Colman, Ben Whishaw, Ariane Labed, Angeliki Papoulia

Jedna od stvari koje su obilježile ovogodišnje, po svemu sudeći, dosta slabašno cannesko službeno natjecanje je i mnoštvo filmova na engleskom redatelja kojima to nije matični jezik. Tako su se s engleskim debijem pojavili Talijan Matteo Garrone („Tales of Tales“), Grk Yorgos Lanthimos („Jastog“) i Norvežanin Joachim Trier („Louder Than Bombs“), kao i sa svojim drugim anglofonim filmom „Youth“ još jedan digić Paolo Sorrentino (prvi je bio uglavnom svima na svijetu osim ovom kritičaru grozni „This Must Be The Place“). Kao što smo to dosad mogli primijetiti na slučajevima Wong Kar Waija („My Blueberry Nights“) i Abbasa Kiarostamija („Certified Copy“) magija njihove umjetnosti može se vrlo lako rasplinuti kad gotovo iste rečenice ne progovaraju nepoznati hongkonški i iranski glumci na dotičnim jezicima nego Norah Jones i Juliette Binoche na engleskom.

Odluka rodonačelnika tzv. grčkog začudnog vala (Greek Weird Wave) Yorgosa Lanthimosa da se oproba na engleskom (uzrokovana mogućnošću većih budžeta i boljih uvjeta rada, što je čovjek isfrustriran stanjem u grčkoj kinematografiji otvoreno priznao) tim je više riskantna kad znamo da je jedna od najvažnijih odlika pravca bizarna gluma u kojoj akteri s mrtvačkim izrazima lica stojeći kao balvani govore rečenice poput: „Uskoro će tvoja majka roditi dvoje djece i psa“. Da li će u tim situacijama uvjerljivo djelovati poznate face poput Colina Farrella, Rachel Weisz, Johna C. Reillya i Lee Seydoux, ili će to sve jednostavno biti glupavo i bezvezno bilo je veliko pitanje. Na sreću dogodilo se ono prvo, i stvar i dalje funkcionira.

Svi dosadašnji Lanthimosovi filmovi bili su nadrealističke društvene satire temeljene na tzv. ‘high conceptima’. U sjajnom „Očnjaku“ to je bila situacija u kojoj roditelji sad već odraslu djecu od njihovog rođenja ne puštaju iz kuće lažući im o opasnostima stvarnog svijeta, a paralelno im usađujući sustav potpuno poremećenih vrijednosti. Malo slabije „Alpe“ prikazivale su pak tajnu grupu ljudi koja se profesionalno bavi glumljenjem nedavno umrlih članova neke obitelji u svrhu tješenja preživjelih.

„Jastog“ u svakom smislu predstavlja više, luđe i…konceptualnije! Odlični Colin Farrell, desetak kila deblji nego inače je David, tugaljivi samac koji nakon smrti supruge po pravilima distopijskog svijeta u kojem se događa film (bez geografske i vremenske određenosti) mora ići u hotel u kojem u roku od 45 dana treba naći novu partnericu jer će inaće biti pretvoren u životinju po izboru. On bira jastoga jer je dugovječan i do kraja života seksualno aktivan. Hotel funkcionira po nizu internih suludih pravila, od toga da se masturbacija kažnjava sa stavljanjem ruke u toster do toga da su gosti prisiljeni gledati osoblje hotela kako izvodi skečeve koji promoviraju život u paru. Ali to nije sve! Nakon neuspjelog pokušaja sparivanja s brutalnom ‘ženom bez osjećaja’ (sjajna Lanthimosova stalna glumica Angeliki Papoulia; usput recimo i da osim Davida nitko u filmu nema ime, svi se nazivaju po svojim nedostacima kao npr. „čovjek koji šepa“, „žena kojoj curi krv iz nosa“ i po tim kriterijima se sparuju), David će pobjeći u šumu među samce pobunjenike, u jednako brutalno okruženje s gotovo dijametralno suprotnim pravilima.

Za razliku prijašnjih Lanthimosovih koncepata koji su uvijek funkcionirali s malim brojem likova, lokacija i situacija, ovdje svega ima napretek – ljudi, životinja, bizarluka i metafora. Također za razliku od atmosfere „Očnjaka“ i „Alpi“ koja je varirala između tjeskobne i šaljive, „Jastog“ je otklizao u smjeru parodije pa ponekad podsjeća na kombinaciju ranog Larsa Von Triera i Montya Pythona. Nekima će se to sigurno svidjeti („Jastog“ je u Cannesu dobio nagradu žirija), no čini se da se na taj način gubi težina društvene kritike, u ovom slučaju pritiska za potrebom stvaranja obitelji, što je po svemu sudeći smisao onog što autor radi.

Također, izgleda da Lanthimos uvijek ima probleme s krajevima svojih filmova. Dok je u „Dogtoothu“ još nekako povezao konce i stvorio suvislu cjelinu, „Alpe“ su negdje na pola počele gubiti dah i do kraja ga nisu ulovile. Slična je situacija i s „Jastogom“. Nakon zaista nevjerojatno inovativne, napete i duhovite prve polovice, u drugom dijelu film se pretvori u (doduše malo pomaknutiju) priču o zabranjenoj ljubavi koja dosta ‘radi’ protiv pravila postavljenih na početku. Tako da ako ste očekivali da ćete vidjeti kako se neki poznati glumac pretvara u životinju morat ćete pogledati novi film Kevina Smitha „Tusk“. Kad bolje razmislimo, ipak nemojte…   (7/10)

lobster-003

Foto/video: Canal+

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ivan Ramljak
„Every man should pull a boat over a mountain once in his life“, Werner Herzog

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image