Nemilosrdni gadovi

Superman, Isus našeg doba

M

Man of Steel, SAD, 2013., akcijski SF, 143 min.
Režija: Zack Snyder
Uloge: Henry Cavill, Amy Adams, Michael Shannon, Russell Crowe, Diane Lane, Antje Traue, Kevin Costner, Christopher Meloni, Laurence Fishburne

Nije mi uopće teško zamisliti frustracije šefova Warnera dok su gledali kako svaka šuša koji navuče kričavo odijelo i skoči s nebodera dobije svoju superherojsku franšizu, dok njihov mali, iako mu svi priznaju da je prvi, najbolji i najjači superheroj u galaksiji, nema svoj film, a nekmoli franšizu, pa sjedi doma i krade bogu dane sve tamo otkako je 1987. godine završen onaj slavni serijal koji su obilježili režiseri Richard Donner i Richard Lester te Christopher Reeve koji je tumačio Supermana u sva četiri filma. Nakon što punih dvadeset godina u firmu nije donio ni centa, 2006. godine („Superman Returns“) poslali su ga u svijet da konačno i on nešto zaradi, no ovaj im se vratio s tajicama na štapu.

Srećom, u Hollywoodu već postoji ekipa za takve kritične situacije pa je uslijedio poziv vodećem svjetskom stručnjaku za superheroje u krizi identiteta, doktoru Christopheru Nolanu, koji je sa sobom doveo provjereni specijalistički tim (scenarist David S. Goyer i kompozitor Hans Zimmer) koji je nedavno uspješno izvršio sličnu operaciju nad Batmanom. Preuzeli su ga u sličnom stanju, izmrcvarenog od loših kozmetičkih tretmana Joela Schumachera i prečestog mijenjanja glumaca ispod maske, te napravili od njega pravog Viteza tame.

Iako nije sjeo u redateljski stolac već je preuzeo ulogu producenta, Nolan je naložio da se poduzmu uobičajene procedure za takve situacije: Goyer je dobio zadatak da smisli neku uvjerljiviju, kompleksniju pozadinsku priču i motivaciju, redatelj Zack Snyder zadužen je za pumpanje akcijskih scena, a Hans Zimmer za već rutinsko muzičko nabrijavanje. Dosta je rađeno i na novoj kolor shemi te dizajnu, što je uočljivo i po Supermenovom hi-tech odijelu, ali i kompletnoj ikonografiji filma koji mažnjava gdje stigne, od „Matrixa“ i „Aliena“ do „Wolverinea“ i „Transformera“, no rezultat nije izostao. Od dosadnog nebeskoplavog Supermana nastao je moćni ledenoplavi Čovjek od čelika. I već je sada sasvim jasno kako je projekt ČOČ („Čovjek od čelika“) vrijedan 225 milijuna dolara – uspio. Drugim riječima, u Warneru mogu biti zadovoljni, konačno će i mali Clarke donosit doma neke pare, i to čini se ozbiljne. A bit će i franšize.

A film? Paa, zapravo nije baš dobar. Ili da pojednostavnim, može ga se podijeliti na dva dijela: prvi i drugi. Odnosno, zamalo dobar i loš. Prvi je prvi, revizionističko postavljanje poznate priče o uništenju Kriptona, Supermanovu ocu koji tek rođenog sina šalje na Zemlju, no s blagim dramaturškim proširenjima i fokusom na sukob njegova oca Jor-Ela i generala Zoda. Čitava pretpovijest, djetinjstvo i vrijeme do oblačenja kostima, dato je epizodično i u vremenskim skokovima naprijed-natrag što nije osobito važno, ali dinamizira film. Usput rečeno, u tim je ranim danima nemoguće ne primjetiti fetišistički odnos prema golom torzu glavnog glumca, ipak treba misliti i na žensku publiku koja najčešće ima presudnu riječ prilikom odluke o kupnji kino karata.

Najveći problem Supermana kao lika njegova je jednodimenzionalnost, riječ je o dobričini bez ijedne mračnije strane, jedan kritičar upotrijebio je izraz iz sasvim druge sfere – previše je vanilla. Takav lik kao da se opirao Nolanovom rutinskom postupku dopisivanja mračnih tajni iz prošlosti pa je veća pažnja posvećena moralnim dilemama o korištenju supermoći, svojevrsnom izlasku iz ormara, kao i kolebanju između nacionalnih (ili planetarnih?) pripadnosti. No, kad ga već nisu mogli učiniti mračnjakom, stvarno nije bila potrebna radikalizacija u suprotnom smjeru, odnosno turbopretenciozna paralela Supermana s Isusom – naime, i on je poput Isusa na zemlji 33 godine kada dobiva poziv odozgora da se žrtvuje za svoj narod. Ako zanemarimo tu budalaštinu, prvi dio ČOČ-a zapravo je sasvim solidan i ova iznova postavljena priča (ako ste dobro upućeni trendi filmski novinar- kritičar, svakako ćete to nazvati reboot) osigurava dugovječnost novom serijalu. Iako i dalje nema svoju tamnu stranu, već je ostao prava dobrica, Superman ipak više nije onako dosadan mlakonja kao nekoć.

M

Dio zasluga za to pripada i britanskom glumcu Henryju Cavillu, koji osim što je zgodan te posjeduje impresivni torzo (ko bi rekao da su ga ko klinca zvali Fat Cavill), ima zanimljivu glumačku energiju i stvarno je šteta što mu scenaristi nisu dali još malo štofa da obogati lik. Stoga je malo nedostajalo da mu show ukrade odlični Michael Shannon („U zaklon“) u ulozi generala Zoda. Amy Adams ugodno je gledati u ulozi Louis Lane, a čini se da se i ona u njoj ugodno osjeća, dok je Russell Crowe odradio svoj dio korektno, ali bez neke dodatne vrijednosti. Isto vrijedi i za ostatak glumačkog sektora u kojem su jača imena još Kevin Costner i Diane Lane, kao Kentovi roditelji. No, dobrim je vijestima tu kraj, jer prelazimo na drugi dio filma.

A drugi dio zapravo nije mnogo više od jedne akcijske sekvence razvučene na punih sat vremena tijekom kojih svaki put kad se Superman i general Zod porječkaju, spičkaju cjelogodišnji budžet hrvatske kinematografije. Zack Snyder čiji mi pompozni i patetični režijski izričaj prilično ide na nerve, ovdje pokušava učiti od goreg od sebe, Michaela Baya, a rezultat je nepodnošljiva vizualno-auditivna kakofonija u kojoj često nije jasno što se zapravo događa, no zato apsurdističke rečenice tipa „Pokrenite svjetski stroj!“ (za koji nisam shvatio što zapravo radi i čemu služi) frcaju sa svih strana, kao da je sam Daniil Ivanovič Harms uskrsnuo u scenarističkoj radionici Warner Brosa.

Inzistiranje na akcijskim scenama po svaku cijenu ponekad je doista dovedeno do apsurda pa ako već ne mogu naći drugi razlog za akciju, Goyer i Snyder posežu za snom, što film pretvara u jedinstveni oniričko-onanički spektakl. A onanija nikako ne ide pod ruku s humorom pa je ČOČ posve cijepljen od duhovitosti i teško je sjetiti se filma u kojem likovi s takvom ozbiljnošću izgovaraju besmislice poput „nema inspiracije bez kacige“, jedan od svega dva neuspjela pokušaja humora u cijelom filmu. Uostalom, Snyderu možda i nije do šale, bez kacige na setu, svaki čas bi mu se mogao svemirski brod srondati na glavu. I da, pomalo je već zamorno pretvaranje gradova u Ground Zero što postaje holivudski standard („Transformeri“ i „Osvetnici“)  pa će scenaristi biti na teškim mukama kako ubuduće smisliti nešto još spektakularnije. Osim ako se ponovno odnekud ne pojavi Harms i naredi: „bacite ih sve u centralnu jamu“. (PONEKAD NI KACIGA NE POMAŽE 5/10)

 

P.S. Dužan sam obavijestiti hrvatsku filmsku javnost da je čak i kolega nemilosrdni Runjić, kojem je inače svaka šarena superherojska budalaština a la kapetan Amerika draža od najboljeg Hanekea ili von Triera, zakunjao na novinarskoj projekciji. Nije on od čelika.

/NG RUNJIĆ/

Guilty as charged. ali u svoju obranu mogu reći da sam noć prije možda malo previše browsao po “Funny or Die” pa onda gledao “Family Tree”, novu seriju o kojoj uskoro možda opširnije, a osim toga čini se da nisam bogzna što propustio? Također, izgleda da je kolega NG Tomljanović prespavao prvih sat i pol koji su meni bili sasvim OK.

/NG TOMLJANOVIĆ/

Bojim se da je kolega NG Runjić osim filma prespavao i moj tekst, budući da sam u njemu rekao upravo to: da je prvi dio filma sasvim ok. A drugi sasvim nepodnošljiv.

/NG RUNJIĆ/

Hm da, možda… ali ja bi se, kolega NG Tomljanoviću ipak malo zamislio da mi čitatelji zakunjaju usred teksta. Ili je to možda furanje na Petera Jacksona? Kod njega ako budan dočekaš početak putovanja u filmu koji u naslovu ima riječ putovanje, na konju si…

/NG TOMLJANOVIĆ/

Ah, tebi je sigurno i “Rat i mir” dosadan.

/NG RUNJIĆ/

Nemilosrdni uspavljivač Tomljanović.

 

Igor Tomljanović
"Ne postoje pravila za snimanje filmova, ali postoje grijesi. A kardinalni grijeh je biti dosadan." Frank Capra

16 Comments

  1. Mario Levarda

    22. lipnja 2013. at 11:58

    Gospodine Tomljanoviću,
    preporučio bih Vam da se manje fokusirate na US kritičare i pokušate forimirati vlastiti stav o filmu, ovako Vi ispadate gori od Michael Baya, James Camerona i Zacka Snydera zajedno.

    P.S. Ako išta mogli ste si priuštiti taj luksuz pa da bar pozornije preslušate soundtrack za Man of Steela, možda bi uvidjeli da i nije tako plastično nabrijavanje u pitanju.

    Lijep pozdrav,

    Mario Levarda

  2. Igor Tomljanović

    Igor Tomljanović

    24. lipnja 2013. at 13:48

    Pozdrav Mario,

    Hvala na komentaru. Slažem se s vama da Zimmerovo nabrijavanja nije plastično i ako se dobro sjećam nisam ni napisao ništa slično. Dapače, ako me sjećanje ne vara, u “Vitezu tame” soundtrack je mnogo agresivniji, no sjećam se Zimmera i iz ljepših izdanja, pogotovo iz ranih dana kad još nije postao specijalist za superheroje, npr. “Thelma & Louise” ili “Crna kiša”.
    Što se tiče američkih kritičara, bilo bi neprofesionalno od mene da povremeno ne pročitam barem neke važnije autore, no ne znam odakle vam ideja da preuzimam njihova mišljenja. U svakom slučaju, imate pravo tako misliti. Možda s vremenom ipak promijenite mišljenje.
    Lp,
    Igor Tomljanović

  3. Ivan

    24. lipnja 2013. at 14:39

    Slažem se sa osvrtom g. Tomljanovića, ovaj film jednostavno nije uspio…nije to to!
    ja sam veliki Supermanov fan i očekivao sam jako puno od ovog filma, ni jednostavno nisam oduševljen. film je dobar, al onda kad se sjetim Dark Knighta mogu reći da je u usporedbi s njim ovaj “bogec”…
    Zimmer definitivno previše nabrijava, radnja filma je definitvino preluda – Spoiler alert…počne film, Jor-el razgovara sa vijećem Kryptona i upozorava ih na katastrofu, to traje ravno 30 sec. slijedeća scena dolazi Zod bum, tras, ropaj, mjuza…šalji maloga na zemlju itd…
    očekivao sam da će biti više dvojbe u samom Clarku/Kal-elu, kad konačno sazna svoje podrijetlo, što, kako zašto?? zapravo ono što vidite u traileru kad postavi pitanje:” i have so many questions”. to je zapravno i jedino pitanje koje postavi i odmah uzima odjelo koje je usput rečeno na zemlji u svemirskom brodu već 18.000 godina??!??!?! WTF…mogli su to malo doraditi…
    izbor kamere je jako loš sve je snimano preblizu (Snyderov izbor – neznam kako se to točno zove al kamera je ono direktno u nosu likova). ovo zapravo ni nije film o Supermanu kakvog mi poznajemo(Richard Donner), ovo je film o Kal-elu i o američkom načinu života, spremnosti njihove vosjke itd..
    glumci su dobri, Henry Cavill je odlično odigrao svoju rolu, Michael Shannon još bolje…po meni u ovom filmu se uopče nevidi Nolanov rad, več samo kopija njegovih ideja, ako se sjećate kako se u Batman Beginsu na početku filma Bruce prisjeća nekih događaja i radnja se retrospektivno vrača u prošlost, ovdje je ista ta šema, samo kaj je napravljeno prenaivno npr. Clark vidi autobus i odmah scena kako je on taj autobus spasio dok je bio mali…
    ma mogo bi svašta napisat, al neću vam kvarit, film nije loš, al budući da je Nolan postavio takve standarde, Snyder ih nije ni približno dostigao.
    LP

  4. Pingback: Osvoji super-majicu Čovjeka od čelika! - Nemilosrdni gadovi

  5. Nenad

    9. srpnja 2013. at 22:03

    Pročitao sam dobar broj komentara na MOS u kojima se kritičari poput uvaženog gospodina groze usporedbe s Isusom, ali te bi primjedbe trebali adresirati na dva židovska mladića koja su osmislila lik Supermana.
    Osobno, doživio sam poredbu više kao kritiku kršćanstva (prenaraslog kulta Sunca) nego kao promoviranje istog. Križ je još od prahistorije simbol Sunca – koje Kal-Elu daje nadnaravne moći na Zemlji. Sunce (otac) i majka (Zemlja). Zato scena Larine smrti jer Kripton je pokojna majka. Dodajmo i scenu kada Johnatan otkriva kapsulu mladom Clarku – netom nakon pitanja ”Je li mi to Bog učinio?”. NE – NIJE! It’s technology BOY!
    Nisam gledao film s hrvatskim podnaslovima i čudi me što se uopće pojavljuje rečenica ”nema inspiracije bez kacige”? A ”pokrenite svjetski stroj” (o kojem ima dotad u filmu ne jedno, nego DVA objašnjenja – malo obraćajte pažnju ako mislite kritizirati film)je jednostavno primjer lošeg doslovnog prevođenja. Isto vrijedi za ”bacite ih sve u centralnu jamu” – haha! Pa tko je to prevodio!?
    Za blesave dijaloge i izjave pogledajte Avengerse i istaknute gluposti poput komuniciranja bez prijemnika (samo pritišću uši i razgovaraju) ili vanzemaljske invazije bez ijednog slomljenog nokta.
    Nadalje, akcione scene u MOS su sasvim dobro izbalansirane u dočaravanju kaosa kakvog bi sukob takvih bića proizveo i preglednosti događaja. Sramota je to uspoređivati s Bayevim Transformersima koji izgledaju kao dva sata starog željeza bačenog u mikser.
    Akcija je logična i opravdana (da ne bi časkali pored odbrojavajuće nuklearne bombe kao u debaklu posljednjeg Batmana) s obzirom na razvoj događaja. Ne možete očekivati da čitavi film bude dominiran realističnijim/prizemljenijim tonom od prethodnih inkarnacija, a da na kraju neiskusni Superman riješi čitavi problem u 10 minuta bez izgubljenog života ili slomljenog crijepa.
    Film nema humora – to je istina. The Dark Knight? Gdje je u tom odličnom filmu humor osim dva-tri crna ispada Jokera i Alfreda? Gdje je humor u Superman the Movie? Osim, naravno, ako ne smatrate Ottisove djetinjaste budalaštine humorom. Ali ako je svijet u opasnosti, ne očekujem od Supermana da se usput sprda. Umjesto gegova i bespomoćnih mahajućih karikatura (Donner), Zemljani u MOS-u imaju pune ruke posla oko svojih malih herojskih djela – što je u MOS-u odlično urađeno. Problem kritičara poput gore navedenog je što su gledali priču o porijeklu i prvim koracima neiskusnog Supermana (odgojenog na Zemlji!), a očekivali da će se Superman u roku od par minuta početi ponašati kao Donnerov iskusni i samopouzdani superheroj bez mane. To bi tek bilo naivno i kontradiktorno s cjelokupnim tonom filma. Savjet – pogledajte film još jednom, dvaput i obratite pažnju na radnju te motivacije likova. Uz to bi bilo preporučljivo i poznavanje engleskog jezika.

    LP

  6. Jerome

    29. srpnja 2013. at 13:16

    Jednostavno se moramo složit sa činjenicom da preživljavanje Supermana kao superjunaka temelji samo na činjenici da je to “onaj” superjunak s kojim je na neki način sve počelo. Tj za mnoge od nas to je definicija superjunaka iz djetinstva. Međutim iako u crtićim i stripovima Superman još prolazi, unatoč tome što je prežvakan na miljun načina na filmu to jednostavno nema smisla. To je superjunak koji je jači, brži, moralniji, sve je naj, na kraju dobijete dosadu od lika kojem ionako nitko niš ne može. U pričama onda dobijete potpune besmislice u kojima čovjek može primit avion u letu punom brzinom ali zato ga šakom pogodi nekakav kriptonski robot i frajer leti kroz 3 zgrade, jednostavno nemaš kako zakuhati dramski efekt sa glavnim likom koji može pomicat planete i vrati vrijeme, u ovom rebootu nije bilo tih ekstrema ali svejedno neke stvari jednostavno nemaju smisla.

    Drugi veliki problem ovog filma je bila potreba da se sve ispriča u ovom jednom za slučaj da neće bit dvojke pa da sve bude spremno za Justice League, tako on upozna Lois, odmah su si super, zna ju 2 tjedna ali samo njoj vjeruje…sve se odmah posloži.

    Naravno ovaj drugi dio filma nema baš nikakvog smisla, priča se totalno raspada, malo se on preda pa odmah gubi moći, pa ih dobiej odmah opet, malo se tuče s njima a oni u odjelima jaki kao on, kriptonci poberu moći i sve skuže za minutu ali on koji nema nikakvog vojnog obrazovanja niti treninga naravno može s njima bez problema, ipak ih je samo trojica koji su nekakvi elitni vojnici koji sad imaju i moći. A tek ona savršena preciznost u nalaženju zgrade koju još nije porušio da prođe kroz nju ili baci nešto. Dodatni bodovi za niz čitavih zgrada koje treba još polomit. Naravno ljudi gledaju kroz prozore što se događa prije nego odluče pobjeć, da vide dali će možda zgrada onog susjeda koji je čitao novine gol na balkonu isto pasti. Sve naravno radi patetičnih scena spašavanja u zadnji čas, jer naravno odletiš u svemir i padneš nazad na isto mjesto taman pred frendove, to nije ni Felixu uspjelo…Sve u svemu film je krenuo sa super potencijalom, vizualno i Superman je stvarno dobar ali stvarno izgleda kao da je kraj filma bio samo “daj rokaj kolko ide, ionako smo platili taj CGI ko zlato”.

    Tako da unatoč nekim malo negativnim komentarima moram se u potpunosti složit sa recenzijom.

  7. Pingback: Štrumpfovi preplavili hrvatska kina - Nemilosrdni gadovi

  8. Pingback: Tko još misli da je Ben Affleck dobar izbor za Batmana? - Nemilosrdni gadovi

  9. Pingback: Russell Crowe režirat će film o bitci na Galipolju - Nemilosrdni gadovi

  10. Pingback: “Gravitacija” i dalje prkosi sili teži, “Carrie” podbacila, “Peti stalež” propao - Nemilosrdni gadovi

  11. Pingback: Tko će biti novi Lex Luthor? - Nemilosrdni gadovi

  12. Pingback: Top 10 najboljih-najdražih filmova 2013. - Nemilosrdni gadovi

  13. Pingback: PRVA FOTKA: Ben Affleck kao Batman - Nemilosrdni gadovi

  14. Pingback: 60 godina Godzille – nostalgični foto album jednog čudovišta - Nemilosrdni gadovi

  15. Pingback: Je li “Interstellar” doista genijalan? Pa, relativno! - Nemilosrdni gadovi

  16. Pingback: Batman protiv Supermana, rezultat 0:0 - Nemilosrdni gadovi

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image