Nemilosrdni gadovi

Plamene zore američke vukojebine

out_of_the_furnace_bale

Čelična  pravda / Out Of The Furnace, SAD, 2013., krimi drama, 116 minuta
Režija: Scott Cooper
Uloge:  Christian Bale, Woody Harrelson, Casey Affleck, Zoe Saldana, Forest Whitaker, Willem Dafoe, Sam Shepard

Kakvom se uopće kino ili bilo kojem drugom rezultatu može nadati film tako sub-moronskog stevenseagalovskog naslova kao što je „Čelična pravda“? Nimalo stoga ne čudi da ga kod nas u prvom tjednu nije pogledalo niti 1.300 ljudi i da se nije plasirao niti u top 10 domaćeg box office-a. Nije mu pomogla činjenica da ima sjajnu ekipu u kojoj je svaki od šest glavnih glumaca bio nominiran za Oskara bar jednom, a dvojica su ga i dobila (Bale & Whitaker), kao ni to što se radi o sad već dosta starom filmu koji je odavno na torrentu, a legalisti ga odnedavno mogu nabaviti i na američkom Amazonu.

Nije se film bolje proveo ni u američkim kinima gdje ni približno nije uspio povratiti svoj skromni budžet od 22 milijuna dolara dok ostala tržišta nije ni primirisao. Nije mu doduše ni originalni naslov bogzna kako inspirativan ni privlačan („Out Of The Furnace“„Iz furune“, odnosno „Iz peći“). Naravno da imena nisu važna, ali kad su ovako bedasta, onda izgleda jesu. Ali pustimo semantiku, radi se o ambicioznoj socijalnoj krimi drametini koja je dobar dio jeseni figurirala kao ozbiljan oskarovski kandidat, pogotovo u glumačkim kategorijama da bi na kraju prdnula u čabar i komercijalno i po pitanju „srebrnine“ odnosno nagrada. No, ništa nije slučajno…

Priča je smještena negdje na granicu ruralnog i industrijskog New Jerseya, a prati Russella (Bale), uspravnog tvorničkog šljakera i njegovog „nestašnog“ mlađeg brata Rodneya (Affleck). Braća koja još imaju i umirućeg oca i šutljivog strica (Shepard) dobri su momci, ali je okruženje uvijek spremno baš takve staviti na najveće kušnje, pa onda Russell zaglavi u zatvoru zbog prometne nesreće sa smrtnim ishodom nakon par čašica više (iako o tome zapravo ne saznajemo puno), dok Rodney obuče unifomu i ode u Irak. Kad se Russell vrati i preuzme svoj stari posao u čeličani za koju je izvjesno da nema budućnosti, ništa više nije isto – stari je umro, zaručnica (Saldana) ga je ostavila i sad živi s lokalnim murjakom (Whitaker), dok se Rodney u svojoj PTSP-ovskoj turbulenciji spetljao s nekim premračnim tipovima i uvalio u ilegalna šaketanja po zabačenim, napuštenim hangarima. A ti tipovi su neki planinski polu-zombiji predvođeni preopasnim psihotikom Harlanom DeGroatom (Harrelson).

Nije spoiler ako kažemo da će Rodney vrlo brzo izgubiti glavu i da se druga polovica filma vrti isključivo oko Russellove potjere za DeGroatom i pripadajuće mu osvete. Sve navedeno upućuje da se radi o nekoj redovnoj žanrovskoj vigilanteovskoj akciji i taj bi dojam zapravo bio i najtočniji. No, ono što tu bode oči je što se otpočetka čini da režiser i koscenarist Scott Cooper (poznat po „Crazy Heartu“ koji je konačno donio Oskara Jeffu Bridgesu) zapravo puca na puno više od toga. Odaje ga sav taj neki jako naglašeni socijalni kontekst, deindustrijalizacija koja je taj dio Amerike počela nagrizati još u doba Reagana, besmisao američkih ratnih putešestvija i nemogućnost resocijalizacije njenih sudionika – odnosno sve ono što bi da smo kičasti, mogli svesti pod zajednički nazivnik naličja američkog sna. A onda su tu i te ubitačno pretenciozne scene lova Russela i njegovog strike koje se preklapaju s Rodneyevim posljednjim trenucima što je valjda neka parafraza ili hommage „Lovcu na jelene“. Štogod bilo, moglo je i ostati u montaži, ne bi falilo.

Onda dalje – zaplet s brđanima bio bi sasvim OK u kakvom gore spomenutom žanrovskom krimi komadu, ali ovdje, gdje autor očito pokušava naslikati neku veliku američku fresku i to radi dosta teškom rukom a i kreda mu se izgleda pošteno smočila, ovdje dakle sve to šalje neke malo zbunjujuće poruke. Umjesto da Cooper i njegov junak bijes zbog svojih problema i beznađa „pozicioniraju vertikalno“, dakle prema gore – Wahingtonu, Wall Streetu i sl., ispada da su glavni krivci za propast Amerike sirovi mračni brđani koji se razmnožavaju međusobno i žive izvan dosega zakona u istim zatvorenim zajednicama kao i prije 300 godina. Takav bi pogled još i mogao proći kad bi se dalo naslutiti da je ta ekipa zapravo neki uzorak glasačke mašine rekacionarnih snaga u Americi, no nekako sumnjam da su DeGroat i njegovi masni, drogirani i polupismeni pajtosi ikad prismrdili biralištu.

Film je dakle „ideološki“ potpuno zbrčkan, ali koliko toliko ga ipak spašavaju i čine sasvim gledljivim zanimljiva atmosfera i fakat odlični glumci – pogotovo intenzivni Bale i Affleck kao i Harrelson koji ovakve rubno karikaturalne ultre-negativce isprđuje lijevom rukom, ali začudo uvijek nekako upale. Možda zapravo to gore spomenuto prikazivačko kašnjenje i pomaže filmu, jer u prosincu i siječnju koji su bili nabijeni jakom oskarovskom i inom „robom“ ne bi imao neke šanse, dok je u ovogodišnjim filmski rijetko čemernima veljači i pogotovo ožujku gotovo pa highlight(VISOKE PEĆI POTPALJUJEM JA…  6/10)

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com