Nemilosrdni gadovi

Samo jednom zadnja zora sviće

Igra prijestolja / Game of Thrones: A Knight of the Seven Kingdoms, SAD / Velika Britanija, fantasy, 8. sezona, 2. epizoda, 58 minuta
Autori: David Benioff i D. B. Weiss prema književnom predlošku Georgea R. R. Martina
Redatelj: David Nutter
Uloge: Gwendoline Christie, Nikolaj Coster-Waldau, Kristofer Hivju, Sophie Turner, Maisie Williams, Emilia Clarke, Kit Harington, Isaac Hempstead Wright, Peter Dinklage, John Bradley, Conleth Hill, Iain Glen, Rory McCann, Liam Cunningham, Alfie Allen, Joe Dempsie, Nathalie Emmanuel, Jacob Anderson, Daniel Portman, Richard Dormer, Ben Crompton, Hannah Murray, Bella Ramsey, Richard Rycroft, Rupert Vansittart i Quigley kao Ghost!

Gledali ste epizodu, dobro znate što vas čeka pa najbolje da to odmah skinemo s dnevnog reda. Ajmo, svi zajedno:

SVE OSTALO SU SAMO SERIJE.

Odradimo odmah i sve zamjerke ovoj epizodi: Ghost je mogao biti malo veći, samo kažem.

***

Oprez: recenzija sadrži povišene i potencijalno fatalne razine patetike. Za rizike i nuspojave upitajte svog maestera ili septona.

***

Svi moraju umrijeti, ali dotad, svi moraju služiti. Biti štit koji čuva kraljevstva ljudi. Muškarci i žene, starčad i djeca, vladari i podanici, vitezovi i divljaci, zmajevi i strahovuci, sve što diše na kraju dana je jedno, i u dugu noć im je ići zajedno. Jer, da, zima je tu, a noć je duga i puna užasa, i, da, svi ćemo umrijeti, ali barem ćemo umrijeti zajedno. Jebeš tradiciju!  

Zadnji ton uvodne špice nije se još ni isfejdao, a kraljica već sudi kraljosjeku. On se niti ne brani, Jaime Lannister nije došao boriti se za svoj život, on je došao boriti se za Život. Vitez bez časti ne traži milost nego iskupljenje do kojega vodi dug i vrludav put, ali dok god ti Ratnikova snaga, Očeva pravednost i Majčina zaštita obasjavaju put, njime ti je koračati do samog kraja. No Jaimejevo svjetlo odavno se ugasilo. Ned Stark, u čijim odajama mu sada sude, bacio je tamu na Jaimejevo svjetlo kad ga je proglasio kraljosjekom, zatekavši ga pred truplom ludog kralja i ne čekajući objašnjenje koje mu ovaj ne bi ni dao jer lav se ne zamara mišljenjem ovaca, a pogotovo ga ne zanima što o njemu misli licemjerni Ned Stark koji je u ratu jebao drugu ženu i vratio se supruzi s njenim sinom. Luči koje su ostale tinjati u tami potrudio se ugasiti sam, kad je zajedno s Branom kroz prozor bacio sve, sve za ljubav, a ljubav je kraj dužnosti. Vitez bez časti navikao se na tamu i ponosno je prihvatio kao štit kako to već rade bogalji, kopilad i slomljeni ljudi da bi preživjeli, tim više je i sam bio iznenađen kad ga je u tunelu usred mraka zaslijepila svjetlost dana. Srećom, ma koliko se bunio, ma koliko je negirao, ma koliko je puta prezrivo odbacivao od sebe, svjetlost je život, a život uvijek pronađe put. Jaime Lannister odavno je prestao biti pravi vitez, ali Brienne od Tartha sad je njegova snaga, pravda i zaštita. Samo Brienne zna sve, a Sansa zna da je to dovoljno.

U velikoj dvorani Winterfella, jedna dama je Jaimeja Lannistera pred bogovima i ljudima učinila pravim vitezom. Jaime Lannister će joj se svjetski revanširati i svi ćemo zapljeskati i svi ćemo zaplakati kao jedno, zajedno, ali sad smo već u kovačnici, a kovačnice su seksi.

Arya je zadigla obrvu. Šta ste se odma uskomešali? Vaša djevojčica je odrasla, odrastite i vi. Djevojka nije nitko, djevojka je žena, a žene imaju oči. Gendry je još ne vidi, temperira oružje u onoj pozi, a vi sad rumenite jer vam ne moram ni objašnjavati kojoj jer znate točno o kojoj pozi govorim, ali ovo nije o vama, saberite se. Djevojka bi rado da joj pokaže kakvim oružjem raspolaže, fino ga je zamolila i neće ga moliti dvaput. Idemo dalje jer još niste spremni jer to je vaša djevojčica koju ste gledali kako odrasta i sada se mileniji patrijarhalne opresije materijaliziraju u vašoj totalno krivo usmjerenoj potrebi da je zaštitite iako zaštitu treba samo onaj tko joj stane na put. Želite li Aryi Stark stati na put? I mislio sam. Dok razmišljate o svojoj ulozi u održavanju patrijarhalnog statusa (s)kvo, Jaime Lannister razbija kotač povijesti i po prvi put u svome nečasnom životu traži oprost, a sasvim neočekivano dobiva i odriješenje. Bran Stark uživa zbunjivati ljude svojom buljavom creeptičnošću i ma koliko se trudio uvjeravati nas u suprotno, iz svakog nehotičnog mikrosmiješka jasno je da je u njemu još itekako živ i zdrav onaj nestašni neposlušni dječak kojemu je sudbina poslala viteza bez časti da ga pogurne tamo gdje je uvijek trebao biti.

Olakšavši se bremena svog imena, Tywinovi sinovi suočavaju se s ostavštinom svoga lorda oca. Svaki prkosni pogled, svaka ružna riječ, svaka pljuvačka podsjeća ih odakle su došli i kamo trebaju ići. Tyrion je još uvijek izgubljen – o kako će se samo iskupiti u sljedećoj epizodi, znam to U KOSTIMA! – ali Jaime je pronađen, sebi unatoč, i sad hrli kako bi joj bez sarkazma u glasu, bez poruge u oku, bez ruke na batrljku i bez fige u džepu prisegnuo svoju odanost. Za ljubav on dao bi sve i bit će mu čast njoj služiti, za nju se boriti i za nju umrijeti.

Ako mu Brienne to dopusti.

Prve suze vrijede, drugo su priče. Na ovoj sceni brane su popustile i rijeka suza počela se izlijevati iz korita da se ni do dana današnjeg ne ukroti. Muškarac je oduvijek bio plačpička, ali ovo je i za njega previše. Ne mogu ni ovo tipkati bez cendranja. Ovo je trenutak kada znam da gledam svoju najdražu epizodu jer ovo je epizoda u kojoj nam „Igra prijestolja“ bez odmaka i pretenzija podastire svoje uzlupano krvareće srce, a mi ga proždiremo kao Daenerys onomad u Vaes Dothraku.

Za razliku od Brana Starka, Daenerys nije pogledala proteklih 68 epizoda „Igre prijestolja“ pa nije nimalo zadovoljna ishodom suđenja vitezu bez časti. Nisu ih pogledali ni ostali pa nisu ni najmanje impresionirani njenom mesijanskom uznositošću. Čak joj je i rođeni dečkonećak okrenuo leđa i podvio rep. Proputovala je pola poznatog svijeta i vidjela trista čuda, a nikad se nije našla na ovako stranom, čudnom i hladnom tlu. Tyrion sa svojim fatalnim krivim procjenama nimalo joj ne pomaže, no Ser Jorah je svjetlost na njezinu putu pa će kraljica dati Tyrionu još jednu, ni sama ne zna koju po redu priliku za iskupljenje, a sama će progutati knedlu i spustiti se s pijedestala kako bi Sansi pristupila kao žena, a ne kraljica. No, tko je izmanipulirao koga? Sansa će rado uz kavu tračati dečke, ali nije ona tu zbog toga, Dany. Dok si ti osvajala i gubila svoja kraljevstva, Sansa je svoje oslobodila i obranila, a što se krvlju brani ne pušta se lako. Možemo si plesti pletenice i lakirati nokte cijelu noć, ali – što ćemo sa Sjeverom?

Dany pušta Sansinu ruku i, prije nego što je od muke uspjela vrisnuti dracarys pa kud puklo, eto nam Theona taman na vrijeme da kraljicu dovede u red i podsjeti je kako je Željeznim otocima dala autonomiju kad su je lijepo zamolili, a njenog nećaka potapša po ramenu i kaže mu da ne mora birati jer on je Targaryen, ali on je i Stark. Ma ne, hvala Sedmorici što ja ne pišem scenarij jer da se mene pita svi bi lijepo sjeli i o svemu otvoreno razgovarali pa se poslije fino zapili, ne, Theon je tu da ubije Reeka i na mjestu svog prokletstva pronađe iskupljenje.

Ako mu Sansa to dopusti.

Sansin pogled s drhtavim usnicana. Ova će me epizoda dokrajčiti. Sansin zagrljaj. Nitko ne grli bolje. U ovom zagrljaju zaboravljam na gubitke koji nas čekaju i umivam se u ljepoti prolaznog trenutka, no ova epizoda nema milosti i neće mirovati dok se ne udavim u slanom jezeru svojih suza pa Ramin Djawadi odjednom razvija glazbenu temu princeze Shireen jer ovoj epizodi ništa nije sveto i u Davosovu pučku kuhinju nam dovodi djevojčicu s opeklinama na licu i junačkim srcem u njedrima. Za razliku od vas, Davos djevojčicama nikad ne bi stao na put i patronizirao ih svojim patrijarhalnim atavizmima, no Gilly ipak uspijeva uvjeriti djevojčicu da će u kriptama biti korisnija nego na bojnom polju i sad svi ridamo u naručju ove nježne, okrutne epizode. Nitko ne grli bolje, pomisliš, dok Tormund letećim medvjeđim zagrljajem ne obujmi svoju malu vranicu. Jon je već mislio da ga je izgubio, ali Tormund nema vremena za razgovor o osjećajima jer apokalipsa dolazi prije zore, a dotad on želi znati samo jednu stvar: je li velika žena još uvijek tu?

Na ratnom vijeću kamera u istom kadru hvata Jona, Brana, Sansu i Aryu jer izgleda da ne možemo ni bojne taktike pretresti hladno i bez udaranja osjećaja u testise, ali ova epizoda zna miješati žuč s medom pa svako zasluženo i maestralno manevrirano sunovraćanje u patos kompenzira spasonosnim dozama humora koji počiva na karakterima ovih likova i našem zajedničkom suživotu na njihovom ratnom putu. Svi ćemo umrijeti, ali barem ćemo umrijeti zajedno, namignut će neodoljivi divljak lijepoj Brijeni, a dotad ćemo se smijati smrti u oči i prkosno joj reći: ne danas. Jer ova, najdirljivija od svih epizoda, jedna je od tek nekoliko u kojima ne umire baš nitko. Ne, ne danas. Danas smo jedno, zajedno. Nisam baš siguran koliko je Bran vjerodostojan tumač namjera Noćnog kralja jer pokazao je dosad da poput Melisandre – hej, gdje je Melisandre? – sve ispravno vidi, ali mnoge stvari krivo tumači, svejedno, moje uzlupano krvareće srce želi iskočiti iz plamtećih grudi kad Theon obeća zaštitu malom knezu kojega je izdao. Daenerys – hvala, Jorah! – osokoljava Tyriona za trezvenost (ne i trijeznost) u odsudnom času, a genij scenarista Bryana Cogmana pobrinuo se da vjerojatno najvažniji detalj ove najdraže epizode niti ne vidimo. Bran sve vidi i sve zna, ali nitko ga ništa pita jer ljudi toliko ne vole da se u njih bulji, ali Tyrion nije poput običnih ljudi: Tyrion želi znati. Što god da je doznao, bit će važno. Bit će presudno. Tyrion sada doslovno mora spasiti svijet da se iskupi, no ma kako izgledi bili beznačajni, svi znamo da kladiti se protiv njega nikad nije bio mudar potez.

Dok Sivi Crv i Missandei kuju planove za budućnost – šmrc, koliko ćemo eunuha izgubiti u sljedećoj epizodi? – ono što je ostalo od Noćne straže okupilo se na grudobranu: Jon, Sam, Edd i, ma čekaj, je li ovo Ghost?!?!?! Ubojica bijelih hodača i ljubavnik žena zna u kojoj je epizodi i bez milosti nas podsjeća na žrtve Grenna i Pipa, a za to vrijeme Tyrionovu zdravicu užasima samopoboljšanja prekidaju redom Brienne, Podrick, Davos i Tormund koji napokon pripovijeda – hvala starim bozima, prilično sanitiziranu – priču o porijeklu svog strašnog nadimka i, dok fermentiranim kozjim mlijekom zavodnički natapa svoju riđu bradu, sve je opet dobro i kako treba biti. Vidjeti ove ljude na okupu kratkotrajan je i dragocjen privilegij, baš poput ove epizode koju je „Igra prijestolja“ odavno zaslužila. Od Aegona VI. do Žalosnog Edda, ovi punokrvni kompleksni likovi su leksikon ljudskih stanja, osjećaja i motivacija koji želimo još dugo iščitavati i upoznavati, ali imamo vremena samo do zore i iskoristit ćemo ga kako najbolje znamo.

A Arya ga svakako ne planira provesti s jadnim starim prdonjama poput Sandora i Berica. Samo jednom zadnja zora sviće, a Arya još nije zapjevala „Bilo mi je prvi put“ i zadnji koji će joj stati na put su jadni stari prdonje koji pokrivaju oči i snebivaju se nad količinom obnažene kože djevojčice koju su gledali kako odrasta… jadnih starih prdonja poput mene koji su klicali dok je masakrirala čitave obitelji, a sad im toliko bode oči taj sideboob djevojčice „koju su gledali kako odrasta“ da ni ne primjećuju ožiljke na njenoj obnaženoj koži kojima je odavno zaslužila da joj život više NIKAD ne kroje jadni patrijarhalni atavizmi jadnih starih prdonja. Zasluženo posramljen, ali temeljito educiran i još pod dojmom ove subverzije mita o djevojčicama koje treba štititi od njih samih, nespreman ulijećem u najljepše napisanu, najdirljivije odglumljenu i najmoćnije uprizorenu subverziju mita o rodnim ulogama i zapadnoj civilizaciji koja na njemu počiva. Prvo će jedan najobičniji divljak ovim dičnim i drčnim vitezovima i velmožama u lice sasuti svu hipokriziju društva u čije su se temelje ugradili.

  • Jebeš tradiciju!

A onda će vitez bez časti najodurnije pokroviteljski i tako prokleto seksistički poziv na potpuno podčinjavanje subverzivno transformirati u ništa manje doli pravi pravcati feministički manifest.

  • Klekni, lady Brienne!

Ponovit će svoju naredbu, odlučno, ali ne s pozicije moći, nego iz novopronađene časti svog novootkrivenog viteštva.

  • Klekni, lady Brienne!

Soba puna muškaraca okreće se prema prvoj ženi koja će postati Ser. Žena koja je od muškaraca, od života, od kulture, navikla samo na porugu i prezir, pokušava odmahnuti rukom i reći da nikad nije ni željela postati vitezom, ali Podrick zna bolje i svojim toplim očima upravlja joj najsuptilniji mali znak potvrde i sad i ona zna da ovo nije neka podvala, da je ovo samo novi svijet koji je stvorila jer se za nj izborila. Kleknula je kao dama, ustala je kao vitez sedam kraljevina.

Vitez kojega je učinila poštenim čovjekom sad je ženu učinio poštenim vitezom.

Tormund, a tko drugi, inicira salvu pljeska. Tko je u najluđim snovima mogao pomisliti da će jedna urnebesno blesava, ali savršeno nebitna usputna crtica o simpatičnoj zatelebanosti jednog simpatičnog divljaka biti okidač za ne samo najdirljiviju i najemotivniju, već i najradikalniju i najsubverzivniju scenu čitave „Igre prijestolja“? Sve ostalo su… ajmo svi, ne moram valjda sve sam!

Okupimo se oko ognjišta, jadni stari prdonja će vam ispričati priču. Jaime Lannister nimalo slučajno nije Brienne proglasio vitezom sedam kraljevina jer ova epizoda ništa ne radi slučajno. Čitatelji znaju da je to naslov trilogije o Dunku i Eggu: Egg je Aegon V, Jonov pradjed (tj. knjiški čukundjed; duga priča), rahmetli Aemona brat, a Dunk je legendarni Ser Duncan Visoki, kraljeva Ruka i, za ovu priču bitnije, predak Ser Brienne od Tartha, a obojica će kraj dočekati u plamenu Summerhalla u kojemu je rođen fatalni Rhaegar koji će se čitavog svog života vraćati na ovo sudbinsko mjesto i na svojoj vjernoj harfi skladati najtužnije pjesme kojima ni vučje srce jedne Lyanne Stark neće moći odoljeti. Jedna od njih je i pjesma o Jenny iz Oldstonesa, pučanki zbog koje je princ Duncan Targaryen, nazvan po vitezu sedam kraljevina, abdicirao od prijestolja prije no što će ih svih kao jedno, zajedno, progutati divlja vatra Summerhalla. Ali čemu trošiti vrijeme na didaskalije kad „Igra prijestolja“ ima i previše vlastite povijesti da bi dodatno grabila u knjiški folklor? Uživajmo radije u širokom nevinom osmijehu djevojčice na licu novoproglašene vitezice. Kvragu zombiji i zmajevi, goropadni lavovi i strašni strahovuci, ovaj osmijeh Ser Brienne od Tartha je pravi, istinski amblem „Igre prijestolja“ i tko to ne shvaća (i u ovom trenutku ne rida), bojim se da „Igru prijestolja“ samo gleda, ali uopće ne vidi.

Ne, Ser Jorah, Lyanna Mormont se neće skrivati u sigurnosti kripti – koliko puta smo u ovoj epizodi čuli da su kripte najsigurnije mjesto u cijelom Winterfellu? Dovoljno da od straha ne sklopim oči do sljedeće epizode – mala medvjedica će osobno dočekati Noćnog kralja da ga posrami tamo odakle je došao, ali barba Jorah je ipak od nje dobio sve što je trebao:

  • Želim ti sreću, rođače.

A od Sama je dobio nešto što nikad ne bi očekivao. Ne daj bože da ne spomenemo i starog medvjeda Jeora, nema suze koju ova epizoda neće zaslužiti!

I taman kad misliš da ne može lirskije od ovoga, Pippin – pardon! – Podrick doslovno zapjeva. O Jenny iz Oldstonesa. Ja ovo sanjam, zar ne?

Curke, znate da vam ja nikad ne bih slagao pa me dobro slušajte: odjebite s tim svojim bajkama o prinčevima i vitezovima na bijelom konju jer nijedan vas neće usrećiti kao Podrick. Natrag na temu!

Sad već ridam takvim intenzitetom da gotovo i ne vidim, ali najnježnija i najpoetičnija epizoda „Igre prijestolja“ nema milosti i tjera me da se opraštam s izmišljenim likovima koje svejedno volim više no većinu stvarnih ljudi koje znam.

And she never wanted to leave.

Sansa, Theon, Arya, Gendry, Missandei, Torgo Nudho i Ser Jorah, unaprijed ronim suze za vama, ali nisam spreman reći vam zbogom, nikad neću biti spreman.

Never wanted to leave.

Nećak i tetka u, khm, sigurnosti kripti pod svjetlošću svijeće Lyanne Stark. Dany nemre vjerovat. Možete li joj zamjeriti? Doista, tko koga ovdje zajebava i tko kime manipulira? I zar je uopće važno? Rog trubi triput. Ne, više ništa nije važno. U nježnom naručju Epizode koja je zaslužena valja nam se pripremiti za Epizodu koja je obećana. Ali nećemo još reći zbogom. Ne danas. (10/10)

Teo Tarabarić
Teo Tarabarić živi u Svijetu leda i vatre sa svojim vjernim strahovukom Bongom. Piše sve i svašta za svakoga i svugdje, uključujući i seriju za HBO (ali HBO to još ne zna)
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com