Nemilosrdni gadovi

Ricky Gervais u light izdanju

Special_correspondents_2

Special Correspondents, SAD, 2016., komedija, 101 minuta
Režija: Ricky Gervais
Uloge: Ricky Gervais, Eric Bana, Vera Farmiga, Kelly Macdonald, Kevin Pollak, America Ferrera, Raul Castillo, Benjamin Bratt

Ima li još uvijek nade za Rickya Gervaisa? Godine prolaze, i to, u njegovom slučaju one najbolje koje čovjek u životu ima (njemu je trenutno 55), a Gervaisov output sve je tanji i čudniji. OK, pojedinačna pojavljivanja mu i dalje znaju biti urnebesna, ponovo je ove godine razvalio na Zlatnim Globusima, ali mu ozbiljnija „proizvodnja“ ozbiljno šteka. Sad je evo već prošlo deset godina od „Extrasa“ njegovog jedinog pravog remek-djela (iako mnogi smatraju takvim i „Office“, ovaj konkretni NG i ne baš…) i pet od solidnog, prilično neshvaćenog „Life’s Too Short“ i Gervais je čini se upao u neki čudan limb.

Nakon dvije sezone bizarnog, a zapravo poprilično promašenog „Dereka“, sad je pak na redu povratak Davida Brenta, antiheroja „The Officea“ (u igranom spin-off filmu „David Brent: Life On The Road“ koji ovog ljeta dolazi u kina), a takav ziheraški potez oživljavanja zamrlih karaktera i projekata sasvim sigurno nije znak nečije autorske vitalnosti ni dobre forme (a ni traileri za „Brenta“ ne obećavaju baš). U međuvremenu se Gervais povremeno pojavljuje po tuđim serijama i filmovima (uglavnom) za klince (bio je u sve tri „Noći u muzeju“ i oba „Muppet“ filma), ili pak posuđuje glas po crtićima, a u svoj je ‘gusti’ raspored uspio nekako ugurati i jednu produkciju za Netflix, slobodnu preradu francuskog filma Envoyés très spéciaux koju je napisao i režirao.

Sve to zapravo pomalo smrducka na puko ‘održavanje’ kakve takve karijerice, a sve valjda u svrhu toga da bi ga zvali u talk show-ove ili kao voditelja na Zlatne Globuse (a kapne valjda naravno i koja funtica). Možda je razlog toj kreativnoj suši i Gervaisov razlaz sa svojim partnerom Stephenom Merchantom (možda ne boljom, ali svakako iznimno važnom polovicom Gervaisove priče) – iako su obojica više puta rekli da ne rade zajedno isključivo stoga što nikako ne uspijevaju uskladiti rasporede. S obzirom da se ni Merchant u Hollywoodu gdje sada živi nije previše kruha najeo (njegova serija i specijal za HBO „Hello Ladies“ bili su u najboljem slučaju osrednji), pitanje je dana kada će momci zbrojiti dva i dva i ponovo se baciti na zajedničko kuhanje nečeg novog.

No vratimo se aktualnom Gervaisovom Netflix projektu, inače petom igranom filmu otkad se Netflix upustio u proizvodnju istih – prije ovoga tu su još bili i hvaljeni „Beasts Of No Nation“, nešto manje entuzijastično dočekani Sandlerovi „Ridiculous Six“, nastavak Ang Lee-ovog „Crouching Tiger, Hidden Dragon“ (ali bez Lee-a) te nove avanture Pee-wee Hermana „Pee-wee’s Big Holiday“. Kritika je nakon „Dereka“ (za kojeg još uvijek nije jasno što je autor njime htio reći i/ili postići osim posuti se pepelom zbog sprdanja s mentalno zaostalim osobama u svojim stand-up nastupima, pa je morao i snimiti seriju gdje glumi jednu takvu – od toga će se Gervais teško ikada uspjeti oprati…) posebno napižđena na Gervaisa pa je sasjekla i „Dopisnike“, uglavnom nepravedno, jer iako se ne radi o filmu koji ulazi u gornji dom Gervaisova opusa, ne radi se bogme ni o takvoj katastrofi kako kažu, dapače.

Gervais je ovdje u umjerenom, prilično ‘pitkom’ modeu, što znači da je stupanj nelagode i mizoginije minimalan, a dobre zajebancije još uvijek itekako ima. Frank (Bana) je lokalna njujorška radijska polu-zvijezda, jebivjetar koji se kroz život probija šarmom i talentom za muljanje. Njegov tonac je Finch (Gervais), zbunjola i geek koji pak ima za ženu opasnu, ambicioznu vješticu Eleanor (Farmiga) kojoj je dosadilo njegovo beznadno luzerstvo. Novi zadatak im je otići u Ekvador pratiti eskalaciju građanskih nemira, no Finch izgubi avionske karte i pasoše, pa se frajeri dosjete fejkati izvještaje iz Ekvadora koje šalju iz zgrade prekuputa svoje radio stanice. No Frank je talentirani jebivjetar, pa ti izvještaji itekako odjeknu, a kad skuže da otišli predaleko, Finch i Frank izmisle vlastitu otmicu i tu se tek stvari ozbiljno zapliću.

Jedan od najčešćih prigovora „Correspondentsima“ bila je neuvjerljivost likova i zapleta i to manje više stoji. Stoji, ali i ne smeta, jer nitko, čak ni Eleanor, nije karikaturalan preko razumne mjere, a i zaplet je također s ove strane zdrave blesavosti. Uostalom ovo je komedija, a ne sociološta studija ljudskog duha ili bildungs roman. Također, uvijek je lijepo vidjeti Erica Banu i Veru Farmigu (oboje ovdje vrlo dobri!), koje zadnjih godina baš i ne viđamo, bar ne u jačim produkcijama.

Uglavnom, čak i ako niste neki fan Rickya Gervaisa i njegove specifične podvrste otrovnog humora kojeg ovdje ima tek u tragovima i uglavnom je usmjeren na Gervaisov lik, umjereno šarmantni „Special Correspondents“ definitivno mogu proći…  (6,5/10)

Special_correspondents_1

Foto/video: Netflix

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image