Nemilosrdni gadovi

Sila se probudila, a nije trebala

 

star-wars-the-force-awakens-007

Ratovi zvijezda: Sila se budi / Star Wars: The Force Awakens, SAD, 2015., sci-fi fantasy, 135 minute
Redatelj: J.J. Abrams
Uloge: Daisy Ridley, John Boyega, Harrison Ford, Adam Driver, Oscar Isaac, Peter Mayhew, Carrie Fisher, Domhnall Gleeson,  Lupita Nyong'o, Andy Serkis, Anthony Daniels, Max von Sydow, Mark Hamill

Upozorenje: Ova recenzija ne samo da će vam otkriti tko je čiji sin, koliko se minuta u filmu pojavljuje Luke Skywalker i da li će se crnac i iritantna klinka poljubiti na kraju, nego će vas probati uvjeriti da ne odete pogledati film. Ako baš inzistirate na gledanju, za utjehu vam bar nećemo skroz prepričati radnju…

Kolika je lova u igri bilo je jasno još od početka. Ukupno trajanje reklama i foršpana prije projekcije iznosilo je rekordne 22 minute. S tim da su tu bila točno tri foršpana i jedno 20 reklama, od banaka preko automobilskih firmi do pivovara, od kojih ih je nekoliko domaćih sadržavalo „komične“ Star Wars elemente. To je do te mjere djelovalo nadrealno da je predbožićnom ludnicom omamljeni kritičar u jednom momentu pomislio da je zarobljen u lošem snu neke 2009., u kojem nikad neće doći na red gledanje novog, tada potpuno izmaštanog nastavka omiljene mu sage iz djetinjstva. No (nažalost ili na sreću?) rijeka žutih slova je potekla ekranom, i već se čitajući sadržaj njene bujice moglo nazrijeti kojim je smjerom krenuo J.J. Abrams – teškim igranjem na nostalgiju, i to potpunim kopiranjem motiva, likova i velikih dijelova radnje uglavnom iz „Nove nade“, uz pokoji dašak „Imperije“.

Očito, uputa je nakon katastrofalnih Lucasovih hladnih i dosadnih CGI prequela bila: prepakirati staro baš onako kako su fanovi htjeli, s emocijama, ali bez puno rizika. Jer, kao što rekosmo, previše je love u igri…

Dakle, novi Luke Skywalker promijenio je spol i postao Rey (glumački slabašna skoro pa debitantica Daisy Ridley koja postiže nemoguće – imati jednako antipatičnu facijalnu grimasu kao Keira Knightley), novi Han Solo zove se Poe Dameron (Oscar Isaac, jedini zaista karizmatični glumac u novoj postavi), novi Darth Vader je Kylo Ren (Adam Driver, za kojeg možda još ima nade: kolerični ispadi su mu baš dražesni), a novi, očajni Imperator zove se Snoke i izgleda kao da je ispao iz Hobita (nekakva gigantska hologramska projekcija), što možda nije čudo budući da ga „glumi“ Andy Serkis. Ali to nije sve! Tu su i novi Grand Moff Tarkin (General Hux kojeg glumi Domhnall Gleeson), i novi Yoda, ovaj put u ženskom obliku šefice nečega što je potpuna kopija Mos Eisley Cantine. Ona se, vjerovali ili ne zove Maz Kanata i glumi je Lupita Nyong’o tako maskirana da je ne bi prepoznao ni njen robovlasnik. C-3PO-a i R2D2-a zamijenio je BB-8 (koji je ako ćemo biti iskreni više nego išta drugo kopija Wall-E-ja; naravno on skriva materijale koje traži Imperij, zar ste sumnjali?), a tu je i novi Obi-Wan Kenobi tj. Lor San Tekka, žrtvovan (kao što to i prema pravilima Sage treba biti) u prvim minutama filma. Glumi ga Max Von Sydow koji je tim činom valjda i službeno postao glumac koji se pojavio u najviše kultnih filmova i serija na svijetu (i nije mu dosta, u 88. ćemo ga gledati u 6. sezoni „Game of Thrones“). Još nismo gotovi – tu je i nova Zvijezda smrti koja se zove Starkiller, a u sceni u kojoj članovi Pokreta otpora (obučeni kao da su ispali iz „Alo aloa“) planiraju napad na nju, inače potpuno prekopiranoj iz „Nove nade“ (treba provjeriti, ali moguće je i da su i dijalozi isti) pojavljuje se i Admiral Ackbar (ili je to možda njegov brat blizanac?). Da li će piloti morati ući u kanal na površini Starkillera kako bi pucali u nekakav generator koji ga pokreće. Svakako! Stvari idu do te mjere da je tu i motiv oca i sina od kojih je jedan na strani tame, a drugi svijetla. Hoće li se oni naći u klinču na mostu usred svemirske stanice, i to će završiti tako da jedan od njih pada u svemirski bezdan? Pa naravno! Samo zamijenite riječi „prijeđi na tamnu stranu, sine“ s „dođi kući, sve ti je oprošteno….sine“ i to je to. Da, zaboravili smo reći, radi se o Kylo Renu koji je sin Hana Soloa!

Jedina aberacija među likovima je tamnoputi Finn (samo blago iritantni John Boyega), sa zanimljivom i originalnom pričom oko sebe (bivši Stormtrooper koji se odluči pobuniti protiv mašine). Ono što nije jasno je kako to da zna vitlati svjetlosnim mačem čim ga prvi put stavi u ruku. Nije li se za to po postulatima Sage trebalo proći neki posebni trening? Ako ste pomislili da je skriveni potomak jedija, griješite, taj motiv ostavljen je za Rey, ostavljenu od strane roditelja na planeti Jakku kad je bila klinka. Ona osjeća prisustvo sile, a njenu priču ćemo otkriti u sljedećem nastavku (kladimo se da je izgubljena praunuka Yode i Maz Kanate). Dakle, Finn, Rey i Poe čine novu „veliku trojku“, a nazire se i ljubavna priča (osim ako se ne otkrije da je netko nečija sestra/brat), iako u filmu nema poljubaca. Možda glavni problem Sile koja se budi osim krajnje derivativne radnje su baš dvoje glavnih glumaca koji su slabašni, nekarizmatični i u slučaju Daisy Ridley pomalo iritantni. Netko je rekao da je to također u tradiciji Sage – ni Mark Hamill nije baš bio Šekspirijanac (dapače, glumio je u sapunicama), ali ipak uz sve milijune dolara moglo se naći i bolje kandidate.

Da je tome tako jasno je i iz činjenice da film oživi baš u onih u nekoliko scena u kojima se pojavljuje stara garda, scenaristički ubačena u film po principu „tko je bolje ostario, ima više minuta na ekranu“. Tako odlični Harrison Ford jedini od njih zapravo nešto radi i ima stvarnu ulogu u filmu (uglavnom služi kao comic relief u natezanjima s Chewbaccom, na sreću uspješno; inače, film je pun neduhovitih verbalnih međutaka), dok je teško izbotoksirana Carrie Fisher tu samo da bude zabrinuta. Ipak, ako nešto vrijedi plaćene kino karte za ovu papilovu, to je par emo scena u kojima se pojavljuju njih dvoje. Mark Hamill (kao i Carrie za ovu gažu je smršavio 15 kila) se u filmu pojavljuje ravno na pola minute i neće reći niti jednu riječ – dakle eto još jedne navlakuše za sljedeću epizodu! Puno je brutalnija navlakuša za azijsko tržište – u filmu se pojavljuje trenutno najveća dalekoistočna akcijska zvijezda Iko Uwais (tu je i genijalni Yayan Ruhian), i to taman u dva kratka kadra da bi ga pojelo nekakvo svemirsko čudovište prije nego što je stigao napraviti makar salto naprijed.

Da zaključimo – J.J. Abrams napravio je točno ono što se od njega očekivalo, mislimo li tu na producente ili publiku, svejedno. Samo je to izveo na vrlo ziheraški, predvidljiv i nemaštovit način. Prevedemo li to na osobnu dimenziju – da je sljedeći tjedan otvaranje novog nastavka sage, ovaj kritičar ga ne bi pohrlio gledati. Vjerojatno bi pričekao da za par godina dođe na HRT. (5,5/10)

star-wars-the-force-awakens-005

Foto/video: Walt Disney Studios

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ivan Ramljak
„Every man should pull a boat over a mountain once in his life“, Werner Herzog

6 Comments

  1. Edo

    19. prosinca 2015. at 16:14

    ‘Crnac i iritantna klinka, ne bi je prepoznao niti njezin robovlasnik, tamnoputi Finn.’Film je možda neduhovit, iritantan i loš, ali takvi su i gore navedeni komentari, i uopće, cijela recenzija i njezin autor.

  2. Antonio

    20. prosinca 2015. at 07:50

    Ivan se raspisao, a nije trebao.

  3. Damir

    20. prosinca 2015. at 21:06

    Majstore,pojma nemaš o Star Warsu. Neki Stormtrooperi su obučeni za vitlanje mačevima, kao što se vidi u duelu između Finna i Stormtroopera sa vibrobladeom.

    Nadalje, rečenice kao “da li će se crnac i iritantna klinka poljubiti na kraju” su toliko nuklearno debilne da ih ne bi napisao ni Karamarko, kamoli netko tko se bavi recenzijama filmova (riječ “recenzija” koristim slikovito u ovom slučaju).

    Frajeru, glup si ko točak.

  4. Flash

    21. prosinca 2015. at 16:42

    Komentari u recenziji jesu neduhoviti i neumjesni, ali sama recenzija je realna i opisuje stanje stvari. Još je i blaga.
    Ima tu razlike. Po mome, likovi nisu jednako raspoređeni, jer ulogu Hana, neodlučnog plaćenika koji ne želi imati veze s pobunom ali se na kraju ipak predomisli ovdje ima Finn. Rey je Anakin na steroidima, StarKiller je DeathStar na steroidima itd.

    Ali što jest jest. Film je ziheraški bljutav, a ja bih dodao i traljavo odrađen. U razgovoru sa širokim spektrom ljudi koji su ga gledali, od zagriženih fanova do regularnih filmofila, svi su se složili kako nisu uspostavili nikakav odnos prema plitkim likovima i da je radnja prepričavanje već viđenog.
    Istina, moglo bi se reći i da je epizoda VI prežvakavanje epizode IV (“Ajmo rušit Zvijezdu smrti”), ali među njima je dovoljno razlika da na kraju ispadnu dva različita filma. Ovdje sam imao osjećaj da gledam novi reboot. Valjda ništa drugo ni ne znaju raditi ovih dana :S

  5. PeroDjuro

    22. prosinca 2015. at 01:59

    @Edo: Kad je film neduhovit, iritantan i loš, teško da se na njegov račun može reći štogod duhovito. Recenzija je dobra i vjerujem da je točno tako (tj. moje mišljenje o filmu će najvjerojatnije biti slično autorovom, iako sebe smatram velikim Star Wars fanom, ali ova franšiza u rukama Diznija jednostavno ne može uspjeti). No film ću ipak pogledati (možda ne u kinu, ali naći će se dobra kopija na internetu za koji mjesec).
    @Antonio: Ivan se raspisao a baš je i trebao. >:-)

  6. PadawanSolo

    23. prosinca 2015. at 12:53

    Od trenutka kad su se svjetla ugasila i natpis “A long time ago, in a galaxy far, far away…” pojavio, bio sam na rubu suza i ekstaze. Scenu za scenom, film je uzbudljiva vožnja koja vas vozi kroz magičnu avanturu na samom rubu da se raspadne zbog svojih tankih temelja, no nikada neće, kao da ju veže neka magična sila, pokretana Abramsovom dječačkom zaigranošću i ljubavlju prema tom univerzumu kao krajnjem dostignuću jednog fanboya i protkana sjajno realiziranim karakterima.

    Prije svih, Rey. Ovo je u potpunosti njen film, a Daisy Ridley zadivljujućom emotivnošću nosi tu ulogu, ulogu koja je kao slitina Lukea, Hana i Leie u konstantnoj opasnosti da bude pretjerano sposobna, ali jednostavno je oduševljavajuće gledati je iz scene u scenu, od tužnog životarenja na Jakuu s trenutkom čežnje kad oblači pronađenu prašnu pilotsku kacigu, preko radosnog (i prekrasno taktilno snimljenog) upravljanja Falconom i svih trenutaka gdje svoju ranjivost, ali i prkos i volju nosi do samog kraja filma. I da, mnogi vole kolutati očima jer zvuči kao floskula političke korektnosti, ali sjajno je što je žena. Jer koliko god je daleko od istine da Star Warsi nisu bili za žene, ovo je nešto sasvim drugačije i veselim se što će horde curica sanjati da su Rey kao što smo mi nekad sanjali da smo Luke.

    Jednako su sjajno realizirani i pridošlice Poe i Finn: Oscar Isaac dokazao je već nekoliko puta koliko je odličan, kameleonski glumac (pogledajte ga barem u Inside Llewyn Davies, Show Me a Hero i Ex Machina) tako da je lakoćom sjeo u zapravo jednostavnu ulogu pozitivca i ispunio ju beskonačnim šarmom; kao i John Boyega s Finnom, likom kojeg bi manje sposoban glumac možda pretvorio u varijantu Threepia – jer najveći dio komičnosti filma bazira se na njegovom liku, no nikad karikaturalno, već uvijek organski i njegova uloga ne staje na tome da je comic relief.

    Sve troje imaju odličnu međusobnu kemiju, još jedan stup koji odlično nosi film; pridošlice međusobno, ali i s njima, Harrison Ford, koji ovdje za razliku od posljednjeg Indiane Jonesa nije došao pokupiti plaću, već je stvarno Han Solo. Ostarjeli, ali još uvijek isti Han Solo, s najvećom minutažom od stare postave, kao emotivna spona starog i novog.

    I naposlijetku, drugi vrhunac filma je Kylo Ren. Ukratko, on je ono što je Anakin trebao biti u prequelima. Fantastično realiziran bahati, tašti i samouvjereni negativac izvana koji kipi mladenačkim bijesom i rastrganošću između tamne i svijetle strane; potpuna je suprotnost Vaderovoj mirnoj, konstantno prijetećoj prisutnosti u originalnoj trilogiji. Adam Driver je nevjerojatan, i dok je ispod maske, i u trenutcima kad ju skine otkrivajući sve unutarnje sukobe na svom mladom licu suznih očiju.

    Jedna od scena u kojoj skida masku je i posljednja borba mačevima, meni najbolja u čitavom serijalu. Da, u Phantom Menaceu je bila ljepša, ali to je bio balet; da, u Empireu i Jediju su ih Vader i Luke održavali konstantno napetima, ali ovo je brutalno, sirovo i nesuzdržano emotivno.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image