Nemilosrdni gadovi

Talentirani gospodin Damon

talented-mr-ripley3

The Talented Mr. Ripley, SAD, 1999., triler, 139 min.
Režija: Anthony Minghella
Uloge: Matt Damon, Jude Law, Gwyneth Paltrow, Cate Blanchett, Philip Seymour Hoffman, James Rebhorn

Zločin se isplati, nedvosmisleno svojim romanima poručuje glasovita spisateljica trilera Patricia Highsmith. Dok je uobičajeno da je glavni lik u krimićima detektiv, Highsmithova se proslavila serijom romana o beskrupuloznom, potpuno amoralnom, no neodoljivo šarmantnom negativcu Tomu Ripleyju. Najpoznatije ekranizacije njezinih romana snimili su Alfred Hitchcock (“Nepoznati iz Nord-expressa”) i Wim Wenders (“Američki prijatelj”), dok su manje poznati filmovi Claudea Chabrola (“Sovin huk”) i Renea Clementa (“U zenitu sunca”). Ovaj potonji ekranizacija je prvog romana iz serije o Tomu Ripleyju kojeg se nakon velikog uspjeha “Engleskog pacijenta” prihvatio i britanski redatelj Anthony Minghella. Iako su oba filma rađena po istom predlošku, gledajući ih to bi se teško dalo zaključiti, no i jedan i drugi neosporno su majstorski filmovi. Nakon precijenjenog i dozlaboga beskrvnog “Engleskog pacijenta” Minghella je ovaj put pronašao predložak koji mu mnogo bolje leži.

Tom Ripley siromašni je mladić koji dobiva ponudu bogatog vlasnika brodogradilišta da pokuša nagovoriti njegovog sina Dickieja da se vrati iz Italije. Ripley pristaje, odlazi u Italiju, predstavlja se kao Dickiejev školski poznanik te ubrzo postaje njegov kućni prijatelj i miljenik Dickiejeve djevojke Marge. Ripley, međutim, ima mnogo ambicioznije planove – poput glumca koji se priprema za ulogu, on studira predmet svog interesa, bogatog i privlačnog playboya Dickieja, s nakanom da zauzme njegovo mjesto, dakle i njegov novac i društveni status.

Minghella će u jednom intervjuu reći kako se lako mogao identificirati s mladićem koji kroz prozor gleda ljude koji žive mnogo ljepši i bogatiji život i sam poželi postati jedan od njih. To je, međutim, tek inicijalni filmski motiv kroz koji Minghella zrcali intrigantnu društvenu satiru o američkom buržoaskom podmlatku koji je, doduše, obrazovan i inteligentan, no socijalno i moralno osakaćen gotovo do pervertiranosti. Minghella je značajno intervenirao u originalni tekst, zadirući u karaktere likova s intencijom humanizacije glavnog junaka pa njegov Ripley nije tek hladna konstrukcija dijaboličnog negativca, već mladić koji žudi za drugačijim životom, koji je, doduše, u svom naumu proračunat, ali ipak ne posve bezdušan, i koji na kraju ipak snosi određene konzekvence za ono što je počinio. Ne mora se suočiti sa zakonom, već sa samim sobom, što je mnogo teža kazna.

Pokušaj osuvremenjivanja literarnog predloška starog 45 godina zamjetan je i u pojačanim seksualnim naglascima, osobito potcrtavanjem homoseksualnih sklonosti glavnog junaka. Skretanje pažnje s njegove sociopatije na seksualni kompleks nije, međutim, donijelo značajnije koristi, jer Minghella taj motiv ne kontkstualizira kroz društvenu represiju prema seksualnim manjinama (iako je i to naznačeno), već homoerotizam glavnog junaka uklapa u njegovu već ionako složenu psihološku kliničku sliku i tako je nepotrebno zamućuje.

talented-mr-ripley2

Matt Damon u ulozi Ripleyja izvrsno koristi vlastiti glumački background ljepuškastog dobroćudnog mladića (“Dobri Will Hunting”) što u kombinaciji sa zločinačkom proračunatošću rezultira fascinantnim filmskim monstrumom, ubojicom koji nas plaši naivnim dječjim licem i šarmira đavoljom inteligencijom. Zanimljiv je i nastup Judea Lawa, novog holivudskog muškog seks simbola koji u ulozi Dickieja također kombinira ljepuškastost i šarm s arogancijom i bešćutnošću i tako postaje tek nešto manje zloćudnim Ripleyjevim pandanom. Minghellin film u prvom se redu zasniva na borbi Ripleya sa samim sobom, tek nakon toga na odmjeravanju Ripleyja i Dickieja, dok je lik Marge, koju tumači Gwyneth Paltrow tek dramska štaka bez koje bi film i sam prohodao. Stoga je sav trud Paltrowice manje više uzaludan, a na trenutke čak i antipatičan.

Atraktivnost “Nadarenog gospodina Ripleya” značajnim je dijelom i u njegovu totalnom dizajnu kojem Minghella teži u svim filmovima i koji nerijetko zna biti itekako kontraproduktivan, no mora se priznati da se ovaj put rad snimatelja Johna Sealea i scenografa Roya Walkera lijepo uklopio u priču i temu, a rezultat je film koji na prvi pogled nalikuje na raskošnu slikovnicu, no ispod korica se krije inteligentna i zastrašujuća moralka, sve rijeđa u suvremenom Hollywoodu. (PERVERZNO I AMORALNO=NEODOLJIVO  7/10)

Globus, 2000.

Igor Tomljanović
"Ne postoje pravila za snimanje filmova, ali postoje grijesi. A kardinalni grijeh je biti dosadan." Frank Capra

1 Komentar

  1. Pingback: Nije Patricia Highsmith za svakoga - Nemilosrdni gadovi

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image