Nemilosrdni gadovi

Crnac koji je rasturio Vladimira Putina, pardon Puškina, a nije Obama

equalizer-006

Pravednik / The Equalizer, SAD, 2014., akcijski triler, 131 min
Redatelj: Antoine Fuqua
Uloge:  Denzel Washington, Marton Csokas, Chloë Grace Moretz, David Harbour, Haley Bennett, Bill Pullman, Melissa Leo, Vladimir Kulich

Krajem ove godine Denzela Washingtona čeka težak zadatak, morat će jednim dahom ugasiti čak 60 svjećica na torti. Kad dođete u te ozbiljne godine a ne želite se brukati nastupom u „Plaćenicima“, mudro je osigurati si sigurnu budućnost. A upravo je to filmom „Pravednik“ Denzel Washington i postigao, lansirao je prvu vlastitu franšizu u karijeri. Ne bi to čovjek od njega očekivao, naime ovog zgodnog Afroamerikanca koji je naslijedio Sidneyja Poitiera na poziciji omiljenog crnoputog glumca podjednako vole i bijelci i crnci, a uz Billa Cosbyja najzaslužniji je što su Amerikanci uspjeli prihvatiti ideju da netko crne boje kože uđe u Bijelu kuću. Prvi dio njegove karijere obilježile su angažirane dramske uloge, poput onih u filmovima Spikea Leeja („Mo’ Better Blues“ i „Malcolm X“) ili kasnije u „Philadelphiji“ Jonathana Demmeja, no iako je i tada znao nastupiti u ponekom akciću, poput prilično bezveznog „Ricocheta“, novu fazu karijere, koju obilježavaju žestoki akcijski naslovi, započeo je filmom „Dan obuke“ („Training Day“), koji mu je donio i Oscara za glavnu mušku ulogu (već je prije imao onoga za sporednu u filmu „Glory“). Na tom je filmu prvi put surađivao s Antoineom Fuquaom, redateljem koji mu je dao mu priliku da pokaže karakterom manje privlačno, ali glumački nerijetko mnogo zanimljivije lice.

Denzel i more

„Pravednik“ je nastao inspiriran zaboravljenom serijom iz osamdesetih godina, no za razliku od Edwarda Woodwarda koji je igrao bivšeg tajnog agenta Roberta McCalla koji je postao privatni detektiv specijaliziran da pomogne običnim ljudima protiv moćnijeg ugnjetavača, Washingtonov je pravednik zapravo penzić koji živi mirnim i samotnim, gotovo asketskim životom, danju radi kao prodavač u velioj trgovini kućanskom opremom, američkom Bauhausu, a noću iščitava knjige s popisa 100 knjiga koje morate pročitati. Kad ne može spavati dolazi u zalogajnicu u kojoj ispija čaj, čita „Starac i more“ i razmijeni poneku riječ s maloljetnom prostitutkom Alinom (Chloë Grace Moretz). Iako je Fuqua poznat po svom ne baš suptilnom redateljskom stilu, ugodno je iznenađenje „Pravednika“ tih mirnih uvodnih 10-15 minuta koji su mu poslužili da psihološki etablira glavnog junaka kako bismo lakše prihvatili ono što slijedi. Malo se koji filmaš danas usudi gledatelja pustiti da čeka 15 minuta kako bi mu konačno ponudio pravi mamac, no Fuqua je ovaj put bio siguran da u rukavu ima dovoljno jak materijal te da nema potrebe nikuda žuriti. Kad se jedne večeri Alina ne pojavi u restoranu, McCall je pronalazi u bolnici prebijenu na mrtvo ime i odlazi u posjet njezinim svodnicima s namjerom da otkupi njezinu slobodu. Četvorica antipatičnih ruskih gangstera tom će ga prilikom obasuti sprdanjem i uvredama ne sluteći kako će im iste već za koji trenutak zapeti u grlu. Doslovno. Impresivno koreografirani obračun u kojemu će McCallu biti potrebno tek 29 sekundi da ovu četvorku ostavi u lokvama krvi ono je što Fuqua oduvijek jako dobro radi, no to je tek teaser za ono što slijedi u preostalih sat i pol vremena.

McCall će uskoro shvatiti da je stao na put jakom ogranku ruske mafije koja kontrolira bostonsku policiju, a na platnoj listi ima i brojne kongresnike pa neće dozvoliti da joj neki no-name crnjo samo tako uništi lukrativni biznis s kurvama. Gazda Vladimir Putin, pardon Puškin, stoga će iz Rusije s ljubavlju u Boston poslati svog najboljeg čovjeka za rješavanje problema, tetoviranog psihopata koji kao da je ispao iz nekog filma o Jamesu Bondu, ali s cinično ljupkim nadimkom Teddy (Marton Csokas). Međutim, čak će i superinteligentni Teddy podcijeniti sposobnosti bivšeg agenta CIA-e s nevjerojatnim talentom za pretvaranje zemlje za cvijeće i vrtlarskog pribora s polica Bauhausa u smrtonosno oružje. Ovaj mračni vitez koji je u međuvremenu završio čitanje „Starca i more“ te prešao na „Don Quijotea“ pokazat će se neusporedivo efikasnijim od svog literarnog alter ega te malo po malo gadno unazaditi rusko poslovno carstvo u Americi. Nije pak teško zamisliti s koliko zavisti na njegove pothvate gleda Barrack Obama koji svojeg Vladimira P. ne može natjerati ni da podigne obrvu, a kamoli tlak.

Bostonski Vitez tame

Iako je, puristički gledano, „Pravednik“ tek malo bolje budžetirani komad trasha, njegova je privlačnost neosporna. Riječ je o posljednjem u nizu filmova o zajebanim penzionerima s kojima se nije pametno šaliti, poput Liama Neesona u serijalu „Taken“ ili pak Toma Cruisa kao Jacka Reachera u istoimenom filmu, a Denzel Washington od svih je njih daleko najbolji glumac pa ne čudi što je film uspio odvesti barem jednu stepenicu više nego što se od ovakvog tipa filma očekuje. Naime, nije teško u istoj toj ulozi zamisliti i nekoga poput Stevena Seagala, no znamo kako bi to završilo. Međutim, Denzel je tip kojemu jednako vjerujemo dok igra pomirljivog i svima na usluzi prodavača u shopping centru kao i kad poput neke bostonske inačice Batmana pedantno tamani pripadnike ruske zajednice u Americi. Scenariju Richarda Wenka treba priznati da je vješto i zabavno razradio igru mačke i miša koju McCall igra s Teddyjem i njegovim trupama, dok je Fuqua ovaj put malko suspregnuo porive za slow-motion kadrovima (naravno, ne posve) te atraktivo koreografirao i izrežirao brutalne obračune.

equalizer-005

Uz već nahvaljenog Denzela Washingtona film glumački počiva i na sjajnom Martonu Csokasu, Mađaru iza kojega je već četvrt stoljeća duga karijera, no čini se da je nedavno skočio u viši glumački platni razred pa smo ga ove godine već gledali u tri holivudska A filma: u „Noah“, drugom „Čudesnom Spider-Manu“ i drugom „Sin Cityju“. Njegov je Teddy jedan od onih likova od kojih protrnete i prije nego što otvore usta stoga vrijedi truda zapamtiti to ime, ma koliko zeznuto bilo. Drugo zeznuto, ali poznatije ime je Chloë Grace Moretz, opasna mala iz „Kick-Assa“ koja je također naglo postala vrućom holivudskom robom (trenutno je možemo gledati i u teen melodrami „Ako ostanem“), i to s dobrim razlogom.

I za kraj, treba li uopće reći, Denzelu Washingtonu želimo svako dobro za nastupajući 60. rođendan (28.12.) te mnogo novih „Pravednika“. (KOME JOŠ TREBAJU SUPERHEROJI 7/10)

Foto/video: Columbia Pictures
Igor Tomljanović
"Ne postoje pravila za snimanje filmova, ali postoje grijesi. A kardinalni grijeh je biti dosadan." Frank Capra

2 Comments

  1. Pingback: “Nestala” i “Annabelle” nove su šefice američkih kina - Nemilosrdni gadovi

  2. Avatar

    markoboban

    19. prosinca 2014. at 19:00

    Ruska poslovna pratnja
    ‘Svi zaslužuju pravdu’, osnovna je premisa adrenalinskog akcionog trilera, gde su snage ponovo udružili Antoine Fuqua, s jedne strane i Denzel Washington, s druge strane kamere. Inspiracija da se snimi ‘The Equalizer’, film o čoveku s jako izraženim osećajem za pravdu, pronađena je u istoimenoj televizijskoj seriji iz osamdesetih godina prošlog veka. Richard Wenk je prilagodio narativ novonastalim društveno političkim okolnostima, što je imalo za posledicu da ponovo gledamo Ruse kao ‘bad guys’, s tom razlikom što su crvene komunjarske odore zamenili imidžom žestokih, istetoviranih momaka, jako privrženih opakoj ruskoj mafiji. Radi se o dobro organizovanoj kriminalnoj organizaciji čiji pipci dosežu i do korumpiranih američkih policajaca i pohlepnih kongresmena. A svako ko im stane na put i ugrozi njihove interese, jednostavno biva uklonjen. Zvuči poznato zar ne? Ideja da pomogneš nekome kome je pomoć očajnički potrebna, ovde je poslužila kao inicijalna kapisla na koj se gradi zaplet. Robert McCall živi povučeno, takoreći asketskim načinom života. Danju radi u ogromnom mega marketu za prodaju opreme za domaćinstvo, a noću uglavnom čita književne klasike i pomalo ‘visi’ u obližnjem restoranu. Tamo upoznaje mladu Ruskinju – prostitutku Alinu, devojku koja mašta o tome da krene iznova, potajno verujući da jednog dana možda postane pevačica. Kada se lično uveri u metode brutalnog ophođenja nasilnih ruskih mafijaša prema neposlušnoj Alini, bivši agent CIA-e odlučuje da istupi iz ljušture komfora i neutralnosti i krene u obračun s gangsterima…Locirana na pločnicima Bostona, priča dobija na intenzitetu prikazujući jednu urbanu sredinu u kojoj su strani biznismeni pronašli pogodno tle da razvijaju svoje sumnjive poslove od kojih mogu da žive više nego lagodno. Naravno da njihovi spoljni saradnici, lokalni organi reda i mira, ogrezli u korupciju okreću glavu na drugu stranu, nedvosmisleno dokazujući da miris novca ima tu posebnu, magičnu moć da pomuti razum i lakše ‘pomogne’ da se zaboravi kome oni zapravo treba da služe. U takvim okolnostima etabliran je psihološki profil pojedinca koji je nekada služio otadžbini i uradio neke stvari na koje nije ponosan. Sada dobija priliku da se na neki način iskupi, čvrsto uveren da njegove altruističke intencije mogu nekome da pomognu i možda mu preokrenu život nabolje. Time bi dao makar mali, nesebičan doprinos da ovaj poludeli, pokvareni svet, bude malčice bolji, da barem na tren tamu zameni svetlo. Poznat kao filmadžija specijalizovan za akcioni žanr, Antoine Fuqua ovde je dobio veoma pristojan scenaristički ‘materijal’, sa zadatkom da napravi film koji će imati neka posebna obeležja, a da se to ne odnosi isključivo na spektakularne sekvence žestokih fajtova i glasne pucačine. Pa moglo bi se reći da je uspešno obavio postavljen zadatak, jer nam je podario akciju koja ima dobro osmišljenu pozadinu. Kao celina sasvim dobro funkcioniše, jer ima provokativan zaplet (u domenu žanra, da se razumemo), poseduje željenu dinamiku i prosleđuje nam poruke koje se stapaju u suštinsko pitanje:’da li smo spremni da učinimo nešto kako bi pomogli da se stvari oko nas poboljšaju’? Nije nikakakv problem da se odmah shvati kako je ovakav lik kao stvoren za Denzela Washingtona, glumca naglašene harizme, takvog senzibiliteta koji mu omogućava da sa lakoćom odigra arhetipskog heroja. On je samo jedan od nas, jedino što poseduje takve veštine da je u stanju da izbavi druge (nemoćne, slabe i sve obične ljude čiji vapaj za pomoć dopre do njega), ali i sebe iz kandži napasnika. Uprkos tome što je i nema puno u fokusu kamere, mlada i sve bolja Chloë Grace Moretz, napravila je još jedan korak ka ambiciozno zacrtanom cilju. Da postane vrhunska, karakterna glumica. Posle svega, utisak je da vreme radi za nju i da će joj predstojeći projekti nesumnjivo doneti punu glumačku afirmaciju (o Oskarima, Zlatnim globusima i tome sličnom, ne bih ovom prilikom). Međutim, bilo bi nepravedno da izostavim fenomenalnu izvedbu australijskog glumca mađarskog porekla, s obzirom da je Marton Csokas savršena protivteža Washingtonu. Uglađeni psihopata, finih manira, spreman da ide do kraja, kako bi obavio posao za koji je plaćen po svaku cenu. Sa tehničke strane, ovde imamo otprilike sve neophodne sastojke za produkciju nabudženog blockbustera. Konkretnije rečeno, specijalni efekti su ubedljivi, pa akcione scene pružaju viuzelni užitak i na momente podižu nivo adrenalina (obratite pažnju na zavidnu kreativnost u likvidiranju plaćenika). U skladu s tim, u pojedinim segmentima, a prevashodno u završnici, umešno su ubačeni slow-motion kadrovi, upakovani u neobičnu scenografsku postavku (ovog puta je to ogroman prodajni prostor), tako da je Antoine Fuqua ostao dosledan specifičnom režiserskom stilu koji gaji još od početka svoje karijere. Agresivna muzika je u neku ruku prihvatljiva, jer je iskorišćena kao zvučni izraz nasilne note, koja se provlači kroz celokupnu radnju. Tako na odjavnoj špici možemo da čujemo i novu pesmu Eminema koju je snimio u saradnji s koleginicom Siiom. Pošteno je reći da je dužina trajanja preterana, da su par scena mogli da izbace ili barem skrate, kao i da je sam kraj pomalo nespretno odrađen. Znači da nije sve baš perfektno ispalo, jer scenaristički koncept nije ostao imun na neke poznate boljke, ispoljene po ko zna koji put u akcionom žanru. Dakle predvidljivo, negde od sredine filma, a tu i tamo baš i nepotrebno potenciranje superiornosti našeg heroja. No i pored toga izvesno je da će poklonici žanra, kao i fanovi ove glumačke gromade, imati dosta razloga da uživaju u sjajnoj zabavi. Do sledećeg nastavka koga s nestrpljenjem iščekujem.

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com