Nemilosrdni gadovi

Evo što se dogodi kad previše duvate – “Mrska osmorka”!

hateful_eight_007

Mrska osmorka / The Hateful Eight, SAD, 2015., vestern, 167 minuta
Režija: Quentin Tarantino
Glasovi: Samuel L. Jackson, Kurt Russell, Jennifer Jason Leigh, Walton Goggins, Demian Bichir, Tim Roth, Michael Madsen, Bruce Dern, James Parks

“Izvuci ga sporo, poput melase”, lovac na glave Kurt Russell će kolegi Samuelu L. Jacksonu u jednoj od uvodnih scena filma, misleći naravno na pištolj. U sljedećih par sati naredba će još par puta biti ponovljena, samo će se odnositi na druge radnje, poput prepričavanja nekog događaja (kojima film naravno obiluje – prepričavanjima, ne događajima), i to redovito u trenucima kad bi se naivni gledatelj mogao ponadati da će se stvari napokon malo ubrzati. No, Tarantino je u ovom slučaju odlučio ići ‘full retard’ i priuštiti nam 167 minuta filma u kojem od toga barem 150 minuta ljudi sjede (ili stoje) u jednoj sobi i razgovaraju. Za razliku od jednako za gledanje bolnog lanjskog pobjednika Cannesa “Winter Sleep” Nuri Bilge Ceylana, s kojim “Mrska osmorka” koliko god to nevjerojatno zvučalo ima puno sličnosti, samo što Tarantinovi junaci ne citiraju Čehova, nego uglavnom neke druge Tarantinove junake iz njegovih prošlih filmova. I to, da bi osjećaj repeticije bio potpun, rade tako da vrlo često ili sami sebi ponavljaju replike ili jedni drugima, također stalno najavljujući što će sad napraviti.

Ako netko još nema ideju kako to izgleda, “Mrsku osmorku” najlakše je onima koji je nisu propatili ‘Tarantinovim rječnikom’ opisati kao scenu u krčmi iz “Nemilosrdnih gadova” produženu na dva i pol sata, ili za one koji su odustali od praćenja njegove karijere na vrijeme, kazališni remake “Reservoir Dogs” u vestern stilu bez pljačke dijamanata, s dijalozima koje je pisao polaznik nekog Palunkovog tečaja scenaristike.

Naravno, u tzv. roadshow varijanti koja se prikazuje po SAD-u na 70-mm kopijama, film traje još 20 minuta dulje, čak 187 (teško je uopće zamisliti što bi se još u filmu moglo (ne) događati). Tarantinu svakako treba dati počast što se brine za opstanak celuloida, no osim što izvještaji kažu da su mnoge projekcije bile tehnički neispravne ili barem problematične, malo je kontraproduktivno promovirati snimanje i projiciranje celuloida uz film koji se osim 5-6 minuta impresivnih kadrova kočija koje se probijaju kroz snijeg u pratnji ovaj put originalne glazbe 87-godišnjeg Ennia Morriconea, događa u jebenoj sobi.

Točnije, u ‘Minniejinoj pozamanteriji’, gdje se osam muškaraca – lopov, žandar, sudac i Žika Mi…to jest dva lovca na glave, budući šerif, stari južnjački general (Bruce Dern sjedi u stolcu cijelo vrijeme), krvnik (Tim Roth glumi Tima Rotha iz nekih boljih dana), kauboj (Michael Madsen, eh…trenutno je puno zanimljivije što radi njegov danski imenjak režiser), vozač kočije, zamjenik vlasnika krčme – i jedna žena (Jennifer Jason Leigh s masnicom na oku), za vrijeme mećave moraju sukobiti oko toga tko će je i da li će je odvesti na suđenje i vjerojatno vješanje u Red Rock. Naravno, ključno pitanje je tko se lažno predstavlja i tko je u dosluhu sa zarobljenicom, a sve se događa neposredno nakon kraja Američkog građanskog rata, što znači da će dobar dio razgovora biti o ropstvu, Lincolnu i sličnim temama, iz čega će nadobudni izvući zaključak da je film zapravo metafora o rasnim pitanjima u današnjem SAD-u.

Nažalost, dugogodišnji problem Quentina Tarantina (osim kroničnog duvanja) je njegov status Boga filmskog coola koji mu ne dozvoljava da zaposli script doctore i montažere koji bi iz ovako dosadnog kupusa bez ikakvog tempa iščupali solidan 90 minutni film. To se svakako moglo napraviti, jer, kao i inače kod Tarantina, casting je savršen, kao i setting u kojem se film odvija. Iako, dijalozi nisu ni do koljena onima iz autorovih najslavnijih dana.
Na još veću žalost u taj status su uvjereni i njegovi producenti, inače nemilosrdna braća Weinstein koja mu očito dozvoljavaju da radi štogod mu padne napamet. U ovom slučaju, nije mu baš puno toga palo, što se u rastegnutom trajanju gotovo nikakve radnje jako vidi.

I to sve bez ulaženja u raspravu da li je “osmi Tarantinov film” rasistički (riječ “nigger” se čuje jedno 50-tak puta), šovinistički (glavni izvor ‘humora’ je kad netko opali laktom ili šakom jedinu ženu u filmu, tako joj izbije zub, i nazove pritom kučkom), i jedno i drugo, ili kakvu svrhu ima tolika količina krvi (u jednoj sceni dva lika je doslovno povraćaju), i crtićkog nasilja (u drugoj se nekome prospe mozak, nismo li i to također već vidjeli u nekom Tarantinovom filmu?). Da se razumijemo, nemamo ništa ni protiv jednog ni protiv drugog, ako ima nekog opravdanja u radnji, likovima ili bilo čemu.

Prije nego što ljutiti fanovski čitatelj zaključi kako “stari hejter Ramljak, naravno mrzi i Tarantina” isti bi mu volio dati do znanja da jako voli westerne, obožava Kurta Russella (aluzija na “Stvora”, u kojem isti glumac u sličnom settingu također mora pronaći uljeza je jako zatoplila mrziteljsko srce na par minuta) i Samuela L. Jacksona, kao i Jennifer Jason Leigh i Brucea Derna, a “Pulp Fiction” i “Reservoir Dogs” je pogledao 5-6 puta svaki, i opet će. Umjesto ljutnje poručio bi mu da se zapita koliko replika pamti iz autorova prva dva filma, a koliko iz svih ostalih? Koliko impresivno režiranih scena će pamtiti iz ovoga (k vragu, cijeli film je zapravo jedna kilavo režijski odrađena scenetina)? Nije li vrijeme da i on malo smanji to duvanje?

Činjenica je da su, što mu se karijera bliži kraju, Tarantinovi filmovi sve dulji, i istovremeno sve prazniji i besmisleniji. Najavio je nedavno da će ih snimiti 10. S obzirom na “Mrsku osmorku” bolno je čak i zamisliti što nas čeka na zadnjem. (4/10)

hateful_eight_005

Foto/video: The Weinstein Company

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ivan Ramljak
„Every man should pull a boat over a mountain once in his life“, Werner Herzog

5 Comments

  1. Avatar

    Kayzer S'Ozren

    12. siječnja 2016. at 01:49

    Inače, Tarantina smatram jednim od živopisnijih režisera koji imaju svoj stil i svoj način kako ispričati priču. Ovaj put se, nažalost, slažem sa skoro svim rečenim, a ono što najviše boli je da je stvarno trebao biti kraći, da su priče trebale biti bolje i da, uz par stvarno super scena, ode mast u propast 🙁

  2. Avatar

    smajic

    13. siječnja 2016. at 18:07

    A sto reci???

    Tri godine cekamo njegov novi film. Sa ljutnom i nestrpljenjem ocekujemo vijesti hoce li snimati ili ne, nakon sto je prva verzija scenarija procurila. Srecom, monsieur Tarantino, je napisao jos dvije verzije, odabrao ono najbolje iz svake i ipak odlucio razveseliti funove. Toliko ulozenog truda ne doznati nista o radnji filma, o glumcima, o scenariju, o poruci… Ne gledati, slike, trailere. Odbijati pricati o filmu… Sjesti u kino znajuci samo da je to njegov film, da prva verzija traje nesto malo manje od 3 sata i da je gospodin Glazba radio muziku za film, je nesto najbolje sta nam ova umjetnost moze pruziti!!! Nakon odgledanog filma, mozemo reci, da se sve to ISPLATILOOOOO!!! Film je predobar. Sve sto ocekujemo i vise od toga. Zanimljivi likovi, krvave scene, iznenadenja, DIJALOZI DA TI SLINE CURE, gluma za oskare… Sve sto se ocekuje od Tarantina i ponavljam, vise od toga. Tarantio je, ovim filmom, sam sebe izazvao i testirao. Izazov je bio cijelu radnju filma stavitu u jednu jedinu drvenu krcmu (osim prvih pola sata koj se desavaju u jednoj kociji), a da i dalje film bude napet i zanimljiv do kraja. Tri sata filma u jednoj kociji i krcmi, snimljeno kamerom 70 mm – samo Tarantino to moze. Izazov savrseno odraden. Ovo je western, ali prava zamisao filma je misterija i to je zanr u kojeg se film treba staviti. Tarntino filmove posvecuje zanrovima i ovo je njegova posveta misteriji kroz western. Predobro. Uzivat cete. Koliko vidim, film je i posveta samom sebi, tj. svom radu kroz karijeru. Film The Hatefull 8 ima tragova svih njegovih prijasnjih 7 filmova (s tim da se kill bill 1 i 2 gledaju kao cjelina) i gust je to primjecivati i uzivati. Ali ipak, film je svoja cjelina i ne moze se poistovjetiti ni sa jednim prije, niti to zelimo. Uh, gluma!!! Samuel rastura. Najbolja uloga. Ruth je “majka”. Walton bolesno dobar, koja glumcina. Jennifer!?!?!?!? Ako ne dobije oskara, dobit ce ih dva. Kurt se zaista moze uzivit u sve. I na kraju, jedan mali minus, bar sto se mene tice. Muzika je dobra, ocekivano. Lipo prate scene i glumu. Ali ja nisam ocekivao dobru muziku, nego izvanrednu muziku. Ali, to sam ja, a ovo je subjektivni post, jer kad je Tarantino u pitanju, ne mogu bit objektivan.Dodite u kino i ne razmisljajte sto ce biti, kako ce biti, kako bi trbalo biti… Jednostavno se opustite i uzivajte u filmu, neka Vas radnja i dijalog vodi. Tako se gledaju njegovi filmovi. Usput, u cineplexu se film pusta bez 15 min pauze. I cinestaru se pusta sa pauzom od 12 ili 15 min. Za ostala kina ne znam. Meni je draze bez pauze. Zivio rodo.

  3. Avatar

    Martin Andrijašević

    18. siječnja 2016. at 13:40

    Je li uloga Tima Rotha samo zamjena za dosadašnja dva izdanja Christopha Waltza? Sličnost je preočita, ali interpretacija tek blijeda kopija.

    Inače se slažem s recenzijom. Nisam dočekao kraj filma od dosade, a još više gnjeva zbog neispunjenih očekivanja.
    U nekom posebno intelektualnom ozračju vjerojatno bih ga mogao pažljivo ogledati, upijajući i secirajući svaki umjetnički fragment, ali je za kino doživljaj čisti promašaj. Zvuči površno, ali mu nedostaje zabave.

  4. Avatar

    Matej Majica

    27. siječnja 2016. at 14:57

    Nemas ti Ramljaku pojma o filmovima. Zalosno je da si dajes za pravo da ovako kritiziras nesto sto ne razumis.

  5. Avatar

    .

    31. siječnja 2016. at 00:40

    Totalno seres , cijeli clanak je sranje

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com