Nemilosrdni gadovi

Kako je rom-kom iz muškog skrenuo u ženski šovinizam

other-woman-012

Osveta na visokim petama / The Other Woman, SAD, 2014., komedija/rom-kom, 109 minuta
Režija: Nick Cassavetes
Uloge: Cameron Diaz, Leslie Mann, Nikolaj Coster-Valdau, Kate Upton, Don Johnson, Nicki Minaj, Taylor Kinney

Rom-kom je mrtav i tu smo činjenicu odavno prihvatili. Da li se to dogodilo preklanjskim fizičkim odlaskom sjajne Nore Ephron (scenaristice „When Harry Met Sally“ i redateljice „Sleepless In Seattle“ i „You’ve Got Mail“), koja je krajem ’80-ih obnovila žanr kojim su kojih pola stoljeća prije nje vladali između ostalih Capra, Cukor, Lubitsch pa i Wilder i Hawks, ili je stvar pukla nešto ranije, dalo bi se raspravljati. Meni se pak čini da se to dogodilo u nekom neodređenom trenutku prije recimo kojih desetak godina kad su rom-komovi odjednom postali duboko anti-ženski. Žanr primarno namijenjen ljepšem spolu počeo je naime tada propagirati neke anakrone heroine koje iako naizgled samosvjesne, samostalne i poslovno uspješne žene (a takvu su, ne jednom, igrale primjerice Katherine Heigl ili pak Sandra Bullock), zapravo iskonski žude za udajom i to po mogućnosti za kakvog infantilnog macho kretena (npr. Gerarda Butlera) uz kojeg se u sekundi iz opakih korporativnih bitcherki pretvaraju u male skrušene ženice željne kuhače i pegle.

No bilo je i gorih slučajeva – primjerice grozni i grozno anakroni „The Women“ iz 2008.), redateljice Diane English (inače autorice ženskog TV klasika „Murphy Brown“) sa isključivo ženskim likovima, u kojem uopće nema muškaraca, izuzev nakratko jedne muške bebe pred kraj filma. Dakle, film o ženama, sa ženama ispred i iza kamere, za žene u kinu (čak je i domaća premijera amazonski bila zatvorena za muške celebove). Ne bi tu bilo ništa čudno ni krivo da film koji je trebao/mogao biti lagani, zabavni feministički manifest, ne izgleda kao djelo ljutih ženomrzaca, jer je zapravo konzervativan, patrijarhalan i duboko anti-ženski. U centru priče su četiri prijateljice (Meg Ryan, Anette Bening, Debra Messing i Jada Pinkett-Smith), a zaplet se vrti oko nevjere supruga jedne od njih. E sad, od svih mogućih pravaca u kojima priča može krenuti, krene u najgorem mogućem – najprije se cure bace na pomaganje Mary (Ryan) u proganjanju muževe ljubavnice (Eva Mendes), a kasnije, kad se ispostavi da je ta veza u krizi, Mary krene u lov na ponovo slobodnog bivšeg muža. Da je anakronije, bilo bi valjda i dinosaurusa u kadru. Problem je možda u tome što se radi o remakeu istoimenog zaboravljenog polu-klasika gore spomenutog Georgea Cukora iz 1939., s tadašnjim ženskim glumačkim dream team-om (Joan Crawford, Norma Shearer, Joan Fontaine…) i takav zaplet je razumljiv u priči staroj 70 godina, ali u 21. stoljeću nekako baš i ne. Diane English se očito više koncentrirala na to da joj film ima „Sex & grad“ aromu, nego suvislu, modernu priču, pa je zaglibila u razradu muško-ženskih odnosa na razini pretprošlog stoljeća.

Primjera naravno ima koliko god hoćeš i ne treba ih više nabrajati, a sve navedeno itekako je važno kao uvod u „Osvetu na visokim petama“, o kojoj se bez ovog ekstenzivnog prologa možda i ne bi imalo bogzna što pametno za reći. „Osveta“ je naime film koji konačno ukida to apsurdno anti-žensko „petokolonaštvo“ filmova o ženama i za žene i to mu je najveći plus. Dalo se ovih dana čak po američkim forumima pročitati i da taj film šovinistički gleda na muškarce i da je zapravo anti-muški. Priznajem, kad takvo što pročitam, ja sam „kupljen“ puno više nego trailerom u kojem lelujaju sise Kate Upton. Nema to naravno prevelike veze s istinom, ali ako je uspjelo iziritirati kakvog internetskog mizoginika i šovinista, e pa neka je…

I ovdje u centru zbivanja imamo gore spomenutu modernu, samosvjesnu korporativnu ajkulu, njujoršku odvjetnicu Carly (Diaz), ali njoj ne pada na pamet da se skrasi. No kada je aktualni priležnik, da ne kažemo jebač, Mark (Danac Coster-Waldau, Jaime Lannister iz „Igre prijestolja“), počne zasipati darovima i romantičnim gestama, Carly mu se odjednom pojavi na kućnom pragu u bogatoj suburbiji gdje joj vrata otvara Markova supruga Kate (Mann). Carly se pokupi doma i promptno otkači Marka, no dobroćudna Kate sutradan je posjeti na poslu. Kad se njih dvije ne počupaju na licu mjesta, nego normalno popiju piće-dva (što završi Kateinim bljuvanjem u Carlyinu torbu) tu su već prvi znakovi da smo u nekoj novoj generaciji rom-koma. Iako njih dvije ne mogu biti međusobno različitije nego što jesu – Kate je naime poprilično nesigurna i emocionalno i materijalno ovisna o mužu, mic po mic postaju frendice.

Kate još uvijek gaji nekakvu nadu u spas svog braka, a kad skuži da Mark opet nešto mulja napadne Carly, što naravno završi još jednim chick-drink maratonom da bi ubrzo skužile da ih ovaj obje vara sa znatno mlađom, antički lelujavom Amber (Upton). I opet, umjesto da krenu curi kopati oči (vidi „The Women“), prime je u svoj mali kružok, iako ova ima poprilično naivnu, balavu spiku. No, kolikogod sve tri bile iz dijametralno različitih životnih filmova, ni kod jedne nema ni trunke sumnje da je kucnuo čas da se lažljivom gadu pošteno najebu majke.

other-woman-06

Tu sad kreće osveta, najprije po sitno – laksativi u piće, hormonalne tablete i slične psine, da bi što stvari idu dalje, priča postala ozbiljnija. Ne naravno i preozbiljna, ipak je ovo ljuti holivudski mainstream. No, na žalost također i ne baš urnebesna, pogotovo kad bespotrebno skrene u ne baš najbolje pogođen slapstick. U svemu tome se Cameron Diaz & Leslie Mann (inače gđa. Apatow) snalaze sasvim solidno, neloš je i Coster-Waldau (koji uzgred rečeno, iako je dvije godine stariji od obje, izgleda bar deset godina mlađi od svoje filmske supruge i „prve“ ljubavnice), a Uptonica je kolikogod obdarena nekim drugim vrlinama, ipak deficitarna glumačkim talentom. I to jako.

Nick Cassavetes je u karijeri režirao sve i svašta („John Q“, „The Notebook“, „Alpha Dog“…) i to bez nekog prepoznatljivog redateljskog rukopisa, a komedija definitivno nije njegov forte. Osim spomenutih fizičkih gegova, Cassavetes se muči i s komičnim tajmingom, premda pisani predložak debitantice Melisse Stack očito ima potencijala bez obzira na povremenu sklonost klišeima i „lakim rješenjima“. Iako je „Osveta“ u konačnici sasvim korektna, povremeno i dosta zabavna kino roba, pogotovo s obzirom na gore elaborirani „politički zaokret“, čini mi se da bi bilo tko od Apatowljevih momaka ovdje izvukao bar za ocjenu bolji film…  (ŠTIKLOM GA U JAJA  6,5/10)

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

2 Comments

  1. Pingback: „Susjedi“ ko’ susjedi, uglavnom nepodnošljivi - Nemilosrdni gadovi

  2. Pingback: Majmuni i dalje vladaju američkim kinima - Nemilosrdni gadovi

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image
WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com