Nemilosrdni gadovi

Superherojska zajebancija na najjače

Thor: Ragnarok, SAD, 2017., strip spektakl, 130 minuta
Redatelj: Taika Waititi
Uloge: Chris Hemsworth, Tom Hiddlestone, Cate Blanchett, Tessa Thompson, Mark Ruffalo, Anthony Hopkins, Jeff Goldblum, Karl Urban, Idris Elba, Benedict Cumberbatch, Taika Waititi (glas), Matt Damon, Liam Hemsworth, Sam Neill

Kad su u Marvelu odlučili (a onda naravno i bogovi u Disneyu amenovali) dati jednu od svojih skupih igračaka u ruke Novozelanđaninu Taiki Waititiju, kojem je dosad najskuplji budžet s kojim je raspolagao bio cca. 2 i pol milijuna U$D, mnogi su brzopleto pomislili da su se vrijedni Marvel/Disney računovođe malo zaigrali opijeni megauspjehom svakog, ali baš svakog govna koje su dotad proizveli. Ovdje su doduše odmah nužne dvije opaske – nema baš u Marvelovom kanonu puno govana, takvim bi se jedino mogli nazvati „Avengeri“ a i rijetki flop koji im se dogodi (kao npr. preklanjski reboot „Fatastic Four-a“) izađe iz drugih studija koji još uvijek imaju prava na neke njihove stripove (u slučaju F4 to je Fox).

Uglavnom, činjenica da će 180 milja U$D budžetiranog trećeg „Thora“ režirati Waititi pažljivijem oku i uhu uopće nije pretjerano bizarna. Marvelovi spektakli, naime, odavno koketiraju s humorom, a posljednjih se godina to i intenziviralo, pogotovo u novim franšizama. „Ant-Man“ i „Guardians Of The Galaxy“ na rubu su komedije, sjajni lanjski „Doctor Strange“ prepun je dobre zajebancije (btw. on se i ovdje pojavljue, krajnje nepotrebno doduše, ali i prilično zabavno), a čujem i da ljetošnji novi reboot „Spider-Mana“ nije neka melodrama.

No, novi je „Thor“ prva prava, otvorena i neuvijena Marvelova komedija, akcijska doduše i s milijardu specijalnih efekata, ali definitivno komedija. I što je najbizarnije, uz standardne holivudske manje ili više uspjele fore, Waititi je film nafilao i nekom svojom tipičnom, podigranom kiwi zajebancijom, poznatom svakom tko je gledao bilo koji od njegovih dosadašnjih filmova („Eagle vs Shark“, „What We Do In The Shadows“, „Hunt For The Wilderpeople“). Sve to na kino platnu izgleda prilično neobično – imate neku skupu CGI scenografiju, često i neko nadnaravno zbivanje u pozadini odnosno totalu, dok u krupnom planu gledate nešto što izgleda kao klasični skeč iz „Saturday Night Live-a“ ili čak „Funny Or Die-a“. Ali funkcionira.

Čak se i onaj u početku strahovito drveni Chris Hemsworth iznenađujuće dobro opustio i sve je to skupa jedan veliki korak naprijed od korektne ali ne pretjerano pamtljive Dvojke. Sav taj komični šušur ne znači da nema akcije – itekako je ima, ali je naglasak s usiljene spektakularnosti i uzaludnih pokušaja nadmašivanja dosad viđenog prebačen na teren ležernog i nepretencioznog. A zaplet..? Pa tu se odavno trebalo početi ozbiljnije sprdati, jer priče koje Marvelovci još uvijek crpe iz svojih stripova, a koje se i dalje bave spašavanjem svijet(ov)a od totalne apokalipse i uništenja, dosadile su valjda već i bogu i vragu..

Pa su se onda Waititi i njegovi scenaristi i tu malo odmaknuli od srednje struje, odnosno one uobičajene, odavno debelo izlizane, smrtno ozbiljne apokaliptične Marvelove boze. Još kad bi to ubrala i njihova znatno manje uspješna braća iz DC Comics/Warner Bros tabora (čija skorašnja „Justice League“ djeluje upravo kako je gore opisano, ili što bi rekli Stonesi – sve sami „Doom & Gloom“), multipleksi bi postali puno ugodnije mjesto (ajde dobro, priznajem, „Wonder Woman“ im je sasvim dobro ispala, dapače..).

Dakle, sve što se u novom „Thoru“ na ekranu događa od početka do kraja, kao i svaki manje ili više važan lik koji se pojavljuje, ima neki odmak. Ako koji lik i ima tendenciju upilati svojom ozbiljnošću, kao npr. Scrapper 142/Valkyrie (Tessa Thompson), Waititi & co. ga promptno iskarikiraju – u slučaju rečene Valkyrie to je rješeno rekvizitom – bocom od koje se konstantno supijana Valkyrie ne odvaja. Nekad to bude manje zabavno (Jeff Goldblumov Grandmaster je više obećavao), nekad više (kameni gladijator Korg nježnog glasa kojega mu je posudio sam Waititi rubno je urnebesan), ali uvijek s prave strane ozbiljnog, odnosno neozbiljnog.

Kao što su ovdje iskarikirani i naši stari znanci Loki (Tom Hiddlestone), Hulk (Mark Ruffalo) ili pak Odin (Anthony Hopkins), iskarirkirana je i glavna negativka, Thorova i Lokijeva dosad nepoznata sestra, Odinova prvorođenka Hela (Cate Blanchett), božica smrti koja je naumila prirediti Ragnarok iz naslova (totalno uništenje ofkors, zar je netko sumnjao..?) svom rodnom Asgardu. Blanchettica ju igra malim prstom lijeve ruke, ali izgleda sjajno i fukcionira besprijekorno, pa se nitko nema pravo žaliti.

„Thor: Ragnarok“ jedan je od najblesavijih Marvelovih filmova dosad, ali u najboljem, najzabavnijem smislu riječi. I to je sjajna vijest između ostaloga i zato što nijedan Avenger ili bilo koji drugi Marvelov superjunak još uvijek nije doživio tetralogiju (i „Iron Man“ i „Captain America“ stali su na trojkama, a Spider-Man je čak dva puta reboot-an…), pa neće najvjerojatnije ni Thor. Dakle ako je ovo oproštaj od franšize ljepuškastog blondog čekićara (kojeg ćemo bez sumnje i dalje gledati u „Avengersima“ i nekim tuđim franšizama), onda je oproštaj u velikom stilu…  (8/10)

Tekst je objavljen uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image