Nemilosrdni gadovi

Grishamov moralistički bućkuriš

time-to-kill

A Time To Kill, SAD, 1996., sudska drama, 149 min.
Režija: Joel Schumacher
Uloge: Matthew McConaughey, Sandra Bullock, Samuel L. Jackson, Kevin Spacey, Oliver Platt, Donald Sutherland

Iako se prvi roman Johna Grishama, “Vrijeme ubijanja”, smatra jednim od njegovih uspjelijih naslova, filmska ekranizacija istog, bez mnogo filozofiranja, jedan je od lošijih filmova snimljenih prema nekom Grishamovom romanu. Nakon ekranizacija “Tvrtke” i “Slučaja Pelikan”, sam Grisham bio je vrlo zadovoljan poslom koji je redatelj Joel Schumacher obavio u filmu “Klijent”, pa je isti odabran i za egzekutora “Vremena ubijanja”, no pokazalo se da je Grishamova taština bila prevelika da bi dopustio znatnija štrihanja romana, a Joel Schumacher ni sam nije bio siguran što od filma želi.

Prvi uočljivi problem filma je temeljna neuvjerljivost priče o crnom ocu silovane djevojčice koji neuvjeren u učinkovitost pravne države pred gomilom svjedoka iz osvete ubija dvojicu bijelih napasnika, a zatim angažira mladog i ambicioznog bijelog odvjetnika koji pokušava na sudu dokazati njegovu nevinost. Postavljeni problem iznimno je slojevit I za njegovo dramsko postavljanje potrebna je ipak nešto suptilnija redateljska ruka od Schumacherove. Pod njegovom palicom već se I sam pokušaj dokazivanja nevinosti crnca koji je nedvojbeno počinio ubojstva čini apsurdnim, a konfuzna je I autorska pozicija u odnosu na čin uzimanja pravde u svoje ruke. U tom zamršenom dramskom sklopu koji uključuje crnog ubojicu, bijelog odvjetnika, silovanu crnu djevojčicu i ubijene bijele silovatelje, nije sasvim jasno što nam zapravo Schumacher i Grisham žele reći.

Opsežni i nadasve ambiciozni Grishamov roman od preko petsto stranica vapio je za skraćivanjem i koncentracijom na centralnu fabularnu liniju, no umjesto toga Schumacher je dopustio da film razvodne mnogobrojni sporedni narativni rukavci. Dramaturška nekoherentnost rezultirala je brzim gubljenjem pažnje, pa sladunjavi melodramatski pasaži u završnici filma ne izazivaju emotivnu reakciju. Jasna namjera autora da film u svakom pogledu učini spektakularnim i monumentalnim, osim u pretjerana dva i pol sata trajanja i gomilanju tematskih sklopova, ogleda se i u all-star glumačkoj ekipi koju predvodi Matthew McConaughey, ljepuškasti mladić sa zajamčenom holivudskom budućnosti no neuvjerljivim glumačkim potencijalima, a uz njega su Samuel L. Jackson, Sandra Bullock, Donald Sutherland, sin mu Kiefer, Kevin Spacey i mnogi drugi. Jedna od uočljivih kvaliteta u prethodnim Schumacherovim filmovima bilo je upravo vrlo sigurno vođenje glumaca, no ovaj put lončići su se sasvim polupali: osim pouzdanog Samuela L. Jacksona i izvrsnog Patricka McGoohana u ulozi suca, kod većine glumaca zamjetno je mučenje s blesavim dijalozima prepunim značajnih političkih poruka.

“Vrijeme ubijanja” po mnogo čemu paradoksalan je film: riječ je o sudskoj drami bez ikakve sudske kvake i neočekivanog obrata, trileru bez suspensa, moralističkoj drami nejasne temeljne ideje, filmu ispunjenom glumačkim zvijezdama utrpanim u više ili manje sporedne uloge. Bućkuriš na koji je uistinu suvišno gubiti vrijeme. (PLEMENITI DAVEŽ 4/10)

Radio 101, 1997.

Igor Tomljanović
"Ne postoje pravila za snimanje filmova, ali postoje grijesi. A kardinalni grijeh je biti dosadan." Frank Capra

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image