Nemilosrdni gadovi

X-Men franšiza ozbiljno je potrošena i onemoćala

x-men-apocalypse-001

X-Men: Apokalipsa / X-Men: Apocalypse, SAD, 2016., strip spektakl, 144 minute
Redatelj: Bryan Singer
Uloge: James McAvoy, Jennifer Lawrence, Michael Fassbender, Oscar Isaac, Nicholas Hoult, Sophie Turner, Rose Byrne, Evan Peters, Tye Sheridan, Kodi Smit-McPhee, Lucas Till, Alexandra Shipp, Olivia Munn, Ben Hardy, Josh Helman, Hugh Jackman

Čekam ja tako neku večer onu obaveznu Marvelovu after-credists scenu u novim „X-Menima“, gledam sva ta pusta imena na odjavnoj špici i mislim si, jebote, pa više je vozača radilo na ovom filmu nego što ima članova naše udruženje filmskih režisera. No, dobro – sprdilo se ovdje finih 200-tinjak milja dolara budžeta (službeno „samo“ 178, al’ tko im vjeruje…), tisuće, možda čak i hiljade ljudi dobilo je gažu, vrijedno danomice radilo, vuklo kablove, grijalo stolce u CGI studijima i na kraju zaradilo svoju nesumnjivo ugodnu apanažu. No, kakva god bila kvaliteta i umješnost svih tih ljudi, uključujući i desetke glumaca i statista, u konačnici sve zapravo ovisi o samo dva čovjeka – scenaristu Simonu Kinbergu i režiseru Bryanu Singeru.

Singer je ovdje svoj posao obavio manje-više korektno, nije on naravno odavno više ni sjena onog frajera koji je snimio „Usual Suspects“ i prva dva „X-Mena“ (od kojih je drugi iz 2003. po skromnom izboru ovog konkretnog Nemilosrdnog Gada još uvijek među pet najboljih strip blockbustera ikad), ali s dobrim scenarijem u rukama sigurno ni danas neće razočarati. Ako bi pak morali uprijeti prstom u nekoga, najlakše bi onda vjerojatno bilo okriviti Kinberga, jer su priča i zaplet ovdje daleko najslabije karike. No, u njegovu obranu ipak treba reći da je ovo već šesti „X-Men“ film (plus dva Wolverineova spin-offa), koji zaokružuje njihovu drugu trilogiju (koju je 2011. započeo, da ne kažem rebootao  sjajni Britanac Matthew Vaughn) i da je zamor materijala neizbježan.

Kad uzmeš sve likove, bilo pozitivne bilo negativne koji se pojavljuju u Nolanovim „Dark Knightovima“, zadnja dva „Captaina America“ ili pak u gore spomenutim drugim Singerovim „X-Menima“, i oslobodiš ih nadnaravnih moći (i prateće CGI spektalarnosti), ostat će itekako „mesa na kostima“ – u zapletu, karakterizaciji, kontekstu, društvenom komentaru, posvuda zapravo… Kad to učiniš s aktualnim „X-Men: Apocalypse“, neće ostati gotovo ništa. I to je u biti glavni problem u kojem se ova franšiza koprca evo već drugi film zaredom. A i to što su iz bogate historije „X-Men“ stripova posegnuli upravo za Apocalypseom kao glavnim negativcem nikako nije pomoglo čitavoj stvari.

Radnja je smještena u 1983. kada se iz višetisućljetnog sna u Egiptu budi vjerojatno prvi mutant na svijetu, ubitačno moćni En Sabah Nur, umjetničkog imena Apocalypse (Isaac), čija se specijalna moć osim telepatije, telekineze i bilokacije, sastoji i u tome da ima sposobnost upijanja tuđih specijalnih moći. On obično ima svoja četiri pobočnika, svojevrsna četiri jahača apokalipse, ali nije tu foru pobrao iz Biblije, već vjerojatno ona od njega kaže se ovdje. Takav je to dakle zajeban frajer. Uglavnom, mrgudnom kakav je, nimalo mu se ne svidi svijet u kojem se probudio pa ga odluči razoriti i ajmo ho-ruk sve ispočetka.

S druge strane tog svijeta, naši dobro poznati junaci žive svoje mutantske živote ne znajući da se sprema gadno sranje. Profesor Xavier (McAvoy) vodi svoju školu za „nadarenu“ mladež, Mystique (Lawrence) u Berlinu otkriva neke zanimljive nove mutante, dok se Magneto (Fassbender) skrasio u socijalističkoj Poljskoj gdje se skriva od svijeta nakon događaja iz prošlog filma („X-Men: Days Of Future Past“ u kojem je pokušao ubiti američkog predsjednika Nixona), a zasnovao je i obitelj. Svi će oni, zajedno s ostalim manje ili više znanim mutantima/X-Men-ima uskoro htjeli-ne-htjeli biti uvučeni u globalnu krizu i biti prisiljeni birati strane.

Kao i obično, i ovaj „X-Men“ izdanak žonglira s hrpetinom likova, no o onima koje dobro znamo ne saznamo bogznašto novo, dok novopridošli, uključujući i Apocalypsea i nisu nešto specijalno zanimljivi. Izuzetak je sjajni Quicksilver a.k.a. Peter Maximoff (Evan Peters), čija je scena bila apsolutni highlight prethodnog nastavka, a i ovdje svojim supersoničnim sposobnostima ukrade manje-više cijeli film. Naravno, i karizmatični Fassbenderov Magneto uvijek je za par kopalja iznad svih, a pogotovo ovdje kad… (da ne spoilamo što i kako). U toj i takvoj konstelaciji, među superteškašima ranga Fassbendera, ali i Lawrenceice i Isaaca, bljedunjavi James McAvoy nikako da dođe do daha. Pojavi se nakratko i neizbježni Wolverine (Jackman), no taj cameo zapravo je prilično promašen, a važna je i mlada Jean Grey (u prvoj trilogiji igrala ju je Famke Jenssen, ovdje Sophie Turner – Sansa iz „G.O.T.“).

Uglavnom, „X-Men: Apocalypse“ nije baš toliko loš koliko sugerira većina kritika, no nije ni nešto posebno dobar. Iako Singer & Kinberg naveliko najavljuju neke buduće nastavke, sve ovo sad već opasno miriše na kraj jedne velike, ali poprilično umorne i onemoćale  franšize. Do nekog novog reboota naravno… (6,5/10)

x-men-apocalypse-007

Foto/video: Twentieth Century Fox Film Corporation

Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.

Vanja Runjić
"Kvantiteta je zgodan nadomjestak za kvalitetu, osobito ako ste gladni." Ambrose Bierce

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

CAPTCHA Image
Play CAPTCHA Audio
Reload Image