Ono što je Lenny za komediju, to je general George S. Patton za američku vojsku – kontroverzan i beskompromisan vojnik koji uživa u onome čime se bavi – u ratu. Tip koji prezire diplomaciju i birokraciju, a vjeruje samo u argument moći ima u sebi i fašističku notu, zbog čega je film valjda toliko obožavao Richard Nixon, ali i fascinira bezuvjetnom predanošću poslu, bez kalkulacije i hipokrizije. Neobičan film, osobito za vrijeme u kojemu je nastao, u jeku rata u Vijetnamu i na vrhuncu antiratnog raspoloženja Francis Ford Coppola (s Edmundom H. Northom) isporučuje scenarij u kojemu nema niti a od antiratnog zanovijetanja, a Franklin J. Schaffer režira upravo onako kako Patton ratuje, ravno u glavu, bez moraliziranja i filozofiranja. Njegov film nije politički, već osoban, priča o jednom osebujnom čovjeku kojeg na potpuno nevjerojatan način igra George C. Scott, glumac čudesne energije zbog kojega tri sata ne možete maknuti pogled s ekrana – najbolji glumac kojega se na listama najboljih glumaca gotovo nikada spominje.
Teo Tarabarić
| svibanj 13, 2019
Teo Tarabarić
| svibanj 5, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 19, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 14, 2019
Vanja Runjić
| listopad 7, 2013
Vanja Runjić
| prosinac 29, 2013
Igor Tomljanović
| svibanj 28, 2014
Vanja Runjić
| travanj 5, 2014
Igor Tomljanović
| ožujak 31, 2016
Vanja Runjić
| studeni 22, 2013
Teo Tarabarić
| svibanj 13, 2019
Teo Tarabarić
| svibanj 5, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 19, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 14, 2019
Teo Tarabarić
| svibanj 19, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 28, 2019
Teo Tarabarić
| svibanj 13, 2019
Teo Tarabarić
| svibanj 5, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 28, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 14, 2019
Vanja Runjić
| siječanj 7, 2018
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
Teo Tarabarić
| svibanj 13, 2019
Teo Tarabarić
| svibanj 5, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 19, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 14, 2019
Teo Tarabarić
| svibanj 19, 2019
Teo Tarabarić
| travanj 28, 2019
kserkso
8. veljače 2014. at 13:19
Der Untergang?
Pollock?
Man on the Moon?
Ray?
Papillon?