Kritičarski folklor na kraju svake godine nalaže pola kartice uvodne kuknjave nad lošim i svake godine sve gorim filmovima, grozotama komercijalnog i sve komercijalnijeg Hollywooda, da bi nakon svega toga uslijedilo nekoliko, najčešće deset naslova koji predstavljaju iznimku koja potvrđuje pravilo i kojima kritičar poručuje, urbi et orbi, da se ipak može. Pravila su da se krše, a folklor da se njeguje, stoga neću ni ja mnogo odstupiti od regula. U prošlogodišnjem rezimeu najavio sam jako dobru 2014. i, štono se kaže, promašio ceo fudbal. No, iako ovo baš i neće biti godina za filmske anale, nije ipak sve tako sivo, primjerice još je uvijek mnogo jednostavnije izabrati deset dobrih filmova, nego jednog dobrog predsjedničkog kandidata.
I tako, na kraju sam zapravo bez po muke sklopio godišnju listu 10, odnosno 11 najboljih filmova, pri čemu sam se u izboru držao isključivo filmova koji su u ovoj kalendarskoj godini bili u redovitoj kino distribuciji tako na njoj nećete naći neke od naslova koje će možda neki drugi uvrstiti na svoje liste, poput „Ide“ , koja bi u naša kina trebala stići sljedeće godine, „Levijatana“ , „2 dana, 1 noći“ , „Gospodina Turnera“ ili „ Zimskog sna“ , iako bi neki od njih sigurno našli mjesto na ovoj listi. Također, pozamašan broj filmova koji se nalaze na listama američkih kritičara u nas će stići tek u prvom tromjesečju sljedeće godine, primjerice „Igra oponašanja“ , „Teorija svega“ , „Unbroken“ , „Inherent Vice“ , „Foxcatcher“ i „Whiplash“ pa nam ne preostaje ništa drugo do li nadati se da će isti pojačati konkurenciju sljedeće godine. A sad idemo na core business.
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Vanja Runjić
| 7 listopada, 2013
Vanja Runjić
| 29 prosinca, 2013
Igor Tomljanović
| 28 svibnja, 2014
Vanja Runjić
| 5 travnja, 2014
Igor Tomljanović
| 31 ožujka, 2016
Vanja Runjić
| 22 studenoga, 2013
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Vanja Runjić
| 7 siječnja, 2018
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Oki
29. prosinca 2014. at 21:11
Ovo je stvarno teška kategorija umijeća. Svaki normalan režiser/autor spakirao bi ovu priču tako da kod gledatelja izazove nelagodu. Jonze, naprotiv, voli svoje likove, i ljude i one druge. A voli i nas koji to gledamo.
kokodiks
21. veljače 2015. at 15:39
U kojem svemiru, su čuvari galaksije bolji od interstellara?