Film kojemu su prošle godine davali dosta izgleda da uđe u ozbiljniju utrku za Oscare da bi na kraju završio tek s nominacijom za montažu zvuka u naša je kina došao i prošao gotovo neprimijećen. Stvarno šteta, jer riječ je o hiperminimalističnom ali rijetko moćnom filmu o najdubljim stvarima, egzistencijalističkoj, gotovo hemingwayevskoj drami o borbi čovjeka i mora u kojemu je Robert Redford udario pečat velikoj karijeri.
Vanja Runjić
| Listopad 7, 2013
Vanja Runjić
| Prosinac 29, 2013
Igor Tomljanović
| Svibanj 28, 2014
Vanja Runjić
| Travanj 5, 2014
Vanja Runjić
| Studeni 22, 2013
Igor Tomljanović
| Lipanj 24, 2013
Igor Tomljanović
| Siječanj 3, 2015
Igor Tomljanović
| Prosinac 29, 2014
Igor Tomljanović
| Prosinac 22, 2014
Igor Tomljanović
| Prosinac 19, 2014
Igor Tomljanović
| Prosinac 1, 2014
Igor Tomljanović
| Studeni 26, 2014
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
Igor Tomljanović
| Siječanj 3, 2015
Igor Tomljanović
| Prosinac 29, 2014
Igor Tomljanović
| Prosinac 22, 2014
Igor Tomljanović
| Prosinac 19, 2014
Oki
29. prosinca 2014. at 21:11
Ovo je stvarno teška kategorija umijeća. Svaki normalan režiser/autor spakirao bi ovu priču tako da kod gledatelja izazove nelagodu. Jonze, naprotiv, voli svoje likove, i ljude i one druge. A voli i nas koji to gledamo.