| Tajna veza / Allied, SAD, 2016., špijunski ljubić, 124 minute |
|---|
| Redatelj: Robert Zemeckis |
| Uloge: Brad Pitt, Marion Cotillard, Jared Harris, Lizzy Caplan, Simon McBurney, Matthew Goode |
To je dakle taj film koji je navodno razorio čelični, platinasti holivudski brak Angeline Jolie i Brada Pitta. Pa i nije nešto, reći će možda neki putnik namjernik (i biti ipak u krivu), ali je svakako nemjerljivo bolji od „Mr. & Mrs. Smith“ , filma koji je presudio prethodnom Pittovu braku, onom s Jennifer Aniston. Marion Cotillard i Brad Pitt svoju su navodnu avanturu na setu naravno zanijekali i mi im nemamo razloga ne vjerovati, pogotovo stoga što oko casual kino gledatelja ne uočava neku posebnu kemiju među njima.
Oboje su naravno sjajni glumci (on je ovdje čak i nešto bolji od nje) i priču o dvoje špijuna koji se usred rata zaljubljuju i vjenčaju prodaju bez problema, kao i pripadajuću međusobnu kemiju. No, one prave, Kate & Leo (koji kažu da nikad nisu bili ništa više od najboljih frendova) kemije tu nema ni u tragovima. Uglavnom, „Allied“ počinje kao neki mogući sequel „Casablance“ , onda na trenutak podsjeti na „A Streetcar Named Desire“ , zatim malo kanalizira „Otpisane“ s Pittom i Cotillard kao Prletom i Tihim, da bi onda neočekivano zaprijetio postati neka nova varijanta „Mr. & Mrs. Smith“ , što se srećom ipak ne dogodi.
Film počinje dolaskom savezničkog agenta, Kanađanina Maxa Vatana (Pitt) u Casablancu 1942. gdje mu je veza Francuskinja Marianne Beausejour (Cotillard). Njihov je zadatak likvidacija njemačkog ambasadora, a paravan im je naravno brak, no ljepljiva pustinjska vrućina polako odradi svoje i dvoje vrhunskih profesionalaca učini ono što oboje znaju da im nije baš najpametnije – zaljube se jedno u drugo. Marianne se otpočetka gradi kao misteriozniji i višedimenzionalniji lik od pomalo šutljivog, na posao fokusiranog Maxa i tu je zametak događaja iz drugog dijela filma u kojem nalazimo naše golupčiće u Londonu, ovaj put u stvarnom braku i s bebom.
Njihovu idilu ne kvare ni česta bombardiranja ni Maxova poslovna izbivanja, već crv sumnje koju Maxu usade njegovi pretpostavljeni koji su uvjereni da je Marianne zapravo njemačka špijunka i daju mu kratki rok da „razriješi“ situaciju. Ovo nije spoiler , osim za one koji ne gledaju trailere ili pak one koji nikad nisu gledali neki špijunski film ili pročitali ijedan špijunski roman, jer takav je zaplet u zraku od samog početka. Sve tu onda ide svojim tokom – Maxa polako gricka paranoja, a ona osjeća da se on promjenio. Pomalo iznenađujući, delikatni, a čini mi se zapravo i jedini mogući rasplet (iako mi se na prvu činio zericu nategnutim) popriličan je downer i nosi univerzalnu, nimalo optimističnu antiratnu poruku – u ratu ne postoje pojedinci i njihove sudbine, a svaki pokušaj normalnog života samo je privid.
U današnje doba sveopće planetarne političke turbulencije „Allied“ je prilično neočekivani komad antieskapizma, crna ovca u aktualnom holivudskom outputu stripovskih superheroja, slatkaste disney-evštine, ljiga rom-koma, vampirsko-zombijevske pucačine i hiperinflacije niskobudžetnih horora. Možda se ovaj film ne bi ni dogodio da u redateljski stolac nije zasjeo veliki i ugledni Bob Zemeckis (trilogija „Back To The Future“ , „Forrest Gump“ , „Contact“ …) i pomalo je neobično gledati Zemeckisov film oslobođen od ikakvih CGI gadgeta (iako lice 53-godišnjeg Brada Pitta povremeno djeluje dosta retuširano) i tako namjerno staromodan i sporovozan, ali to mu je dio šarma.
Neobičan je i prikaz atmosfere ratnog Londona u čitanju Zemeckisa i njegovog scenarista, uglednog Engleza Stevena Knighta (Cronenberogov „Eastern Promises“ , Frearsov „Dirty Pretty Things“ , „Locke“ – kojeg je sam režirao plus serija „Peaky Blinders“ ), inače jednog od autora kviza „Who Wants To Be A Millionaire“ . Tu se loče, šmrče (!) i kara kao da je sudnji dan, a dvije jako zaljubljene cure (od kojih je jedna Maxova sestra Bridget – Lizzy Caplan iz „Masters Of Sex“ ) koje žive zajedno i ne mogu maknuti ruke jedna s druge najnormalniji su prizor na svijetu.
Uglavnom, dobro je to, nije genijalno i mrvicu je ispod oskarovske crte (kolikogod nisko ona bila posljednjih godina), ali apsolutno ima smisla i vrijedno je tvog dragocjenog vremena… (7,5/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.