Lopovi, ubojice, Rusi, Romi i 84-karatni dijamant
| Zdrpi i briši / Snatch , Velika Britanija, SAD, 2000., krimi komedija, 104 minute |
|---|
| Režija: Guy Ritchie |
| Uloge: Benicio Del Toro, Dennis Farina, Vinnie Jones, Brad Pitt, Rade Šerbedžija, Jason Statham, Alan Ford |
Sjećam se da sam pišući o debitantskom filmu Guya Ritchieja “Lopovi, ubojice i 2 nabijene puške” , koji mi se jako svidio, u nedostatku inspiracije upotrijebio otrcanu kritičarsku frazu kako je to filmaš čije ime vrijedi upamtiti. I gle čuda, nekoliko mjeseci Guy Ritchie postao je prava svjetska guba. Doduše, ne baš zbog svojih filmova, već zbog veze s Madonnom, pa danas više ljudi zna da je Guy otac malog Rocca nego što ih zna čime se on zapravo bavi. Srećom, Ritchiejevim filmovima sva ta celebrity kampanja i nije potrebna, oni su i sami dovoljno zabavni.
“Zdrpi i briši” može se uvjetno shvatiti kao nastavak prvog filma: ne samo što se priča ponovno događa u londonskom gangsterskom podzemlju, a u filmu nastupaju i mnogi glumci iz prvog filma, već je i Ritchiejev stil tek ponešto produkcijski usavršena varijacija “Lopova, ubojica i 2 nabijene puške” . Ritchie je priču zavrtio oko jednog 84-karatnog dijamanta za koji se otimaju profesionalni lopov s kockarskim strastima, krupni američki gangster i njegov londonski zastupnik, šef londonskih ilegalnih kladionica, ruski trgovac oružjem, trojica sitnih i nespretnih crnih prijestupnika, a u sve to se upliću i dvojica sitnih boks promotora te jedan irski Ciganin s iznimnim boksačkim talentom. Sve vješto međusobno isprepletene dramske linije i rukavce filma gotovo je nemoguće uvijek pratiti, no sumnjam da će se naći gledatelj kojeg će to zasmetati. Štos je u načinu na koji Ritchie od ovog krimića radi burlesknu komediju – iako film vrvi duhovitim dijalozima, ipak je njegov glavni adut u iznimno duhovitoj i furioznoj režiji krcatoj neočekivanim rješenjima, od brojnih usporavanja i ubrzavanja kadra, zamrznutih kadrova, turbo brzih elipsi, pa sve do bizarnog izokretanja vremenskog slijeda.
Jaka strana Ritchiejevog prosedea je portretiranje likova. Iako ih je ovdje više nego u “Lopovima” , svejedno uspijevaju biti upečatljiviji i zabavniji pa nije ništa neobično što se Brad Pitt sam nudio da za mizeran honorar glumi u njegovom filmu. Teško je reći tko je u “Zdrpi i briši” efektniji, Dennis Farina kojem je potreban djelić sekunde za let preko Atlantika, ludi razbijač Vinnie Jones ili Alan Ford s tarantinovski poučnim monologom o načinu kako se najbolje rješiti leša (dati ga svinjama). Nije loš niti Rade Šerbedžija, zapravo čini mi se da je to njegova najbolja inozemna uloga nakon “Prije kiše” , no šou ipak krade baš Brad Pitt i to ulogom u kojoj jedva da itko razumije i riječ od onoga što on na svom cigansko-irskom govori. Pitt je konačno odustao od sentimentalnih uloga zgodnih dječaka s plavim uvojcima ( “Legenda o jeseni” ) pa ovdje zapravo zgodno parafrazira ulogu iz “Kluba boraca” .
Guy Ritchie počeo je kao neka vrsta engleskog Tarantina, no ispostavlja se kako je krug njegovih utjecaja ipak mnogo širi, od britanskog gangsterskog filma i Ealing komedija pa sve do blaxploatation filmova ili pak recentnijeg “Trči Lola, trči” . Od svega toga, Ritchie je stvorio lako prepoznatljiv osoben stil kojemu će neki, donekle opravdano, prigovarati zbog izostanka moralističkog engla, dok će oni manje opterećeni jednostavno uživati u anarhoidnoj zajebanciji bez granica. (GLEDAJ I BRIŠI 8/10)
Globus, 2000.
Foto/video: Columbia Pictures
