Još nas šest dana nas dijeli od 86. dodjele Oscara što znači da imamo još točno toliko vremena nadati se da i ove godine zlatni kipić neće otići u sasvim pogrešne ruke. Ok, procjena jesu li ruke prave ili krive bit će, kao i uvijek, posve subjektivna i izazvat će na forumima na tisuće komentara tipa „dobar film, ali nije zaslužio 8 Oscara“, „ma nije to film za Oscara“ i slično. Doduše, s vremena na vrijeme, otprilike jednom do dvaput u dekadi, Američka filmska akademija iznenadi dobrim odlukama, ja recimo posebno dobro pamtim onu iz 1992. godine (za 1991.) kada je film „Kad jaganjci utihnu“ Jonathana Demmea otišao kući s pet najvažnijih Oscara (najbolji film, režija, scenarij, glavna muška i ženska uloga), kao treći u povijesti nakon „Dogodilo se jedne noći“ i „Leta iznad kukavičjeg gnijezda“ . S obzirom da nikad prije ni poslije neki horor nije osvojio Oscara (a „Jaganjci“ podjednako pripadaju žanru trilera i horora), usprkos dobroj reputaciji ipak je ovakav trijumf bio poprilično i jako ugodno iznenađenje.
To je bila jedna od onih rijetkih godina u kojoj sam volio Oscare, no dok ne postanete dovoljno stari i cinični da prestanete biti navijač (što mi se na žalost ili na sreću još uvijek nije dogodilo), povijest Oscara uglavnom se svodi na povijest frustracija pogreškama i nepravdama. Jedan od onih koji bi imao što o tome reći jest Marty Scorsese, kojemu je nepravda ispravljena nagradom za film za koji je baš i nije trebao dobiti ( „Departed“ ), ali postoji više desetaka sjajnih filmaša koji nisu dobili niti tu satisfakciju. Kao svojevrsni hommage njima, evo jedne sasvim osobne liste filmova koji su trebali dobiti Oscara, a nisu. Kako lista ne bi nadmašila telefonski imenik, u obzir smo uzeli samo one filmove koji su bili nominirani u pojedinim godinama i nepravedno izgubili. Dakle, kronološkim redom, and the loser is …
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Vanja Runjić
| 7 listopada, 2013
Vanja Runjić
| 29 prosinca, 2013
Igor Tomljanović
| 28 svibnja, 2014
Vanja Runjić
| 5 travnja, 2014
Igor Tomljanović
| 31 ožujka, 2016
Vanja Runjić
| 22 studenoga, 2013
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Vanja Runjić
| 7 siječnja, 2018
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Latz
25. veljače 2014. at 09:07
Odličan popis s kojim se u potpunosti slažem — Ostaje samo vidjeti koji brain fart ćemo doživjeti ove godine.