1939. godinu mnogi smatraju najboljom godinom u povijesti američkog filma što tek donekle opravdava da makar jedan od dva gore spomenuta filma nije uzeo Oscara. Drugo opravdanje za činjenicu da su genijalna komedija Ernsta Lubitcha i prvi veliki vestern Johna Forda ostali bez Oscara jest što su izgubili od tzv. najvećeg filma u povijesti „Zameo ih vjetar“ , marketinškog i komercijalnog trijumfa kojeg još desetljećima nitko neće nadmašiti.
Te godine u konkurenciji su bili još i „Čarobnjak iz Oza“ , „Orkanski visovi“ Williama Wylera, „Love Affair“ Lea McCareya, „Dark Victory“ s Bette Davis, „Goodbye Mr. Chips“ Sama Wooda i Caprin „Mr. Smith Goes to Washington“ , redom filmovi koji bi u nekim malo slabijim godinama lako mogli uzeti Oscara, no čak i u takvoj nevjerojatnoj konkurenciji „Ninočka“ i „Poštanska kočija“ predstavljaju teško dostižne vrhunce. Uostalom, već je izlizana priča o tome kako je upravo „Poštanska kočija“ poslužila kao udžbenik režije za jedan od najvećih filmova svih vremena i, čudna li čuda, još jednog oskarevskog gubitnika koji upravo slijedi.
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Vanja Runjić
| 7 listopada, 2013
Vanja Runjić
| 29 prosinca, 2013
Igor Tomljanović
| 28 svibnja, 2014
Vanja Runjić
| 5 travnja, 2014
Igor Tomljanović
| 31 ožujka, 2016
Vanja Runjić
| 22 studenoga, 2013
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Vanja Runjić
| 7 siječnja, 2018
Niti desetljeća lutanja kroz filmske pustopoljine nisu otupila njihov smisao za kritičarsku poetsku pravdu, lošu glumu, režijsko blefiranje i montažne konjske glave. Dakako, niti senzibilnost za lijepo. Rek'o je svojedobno Brega kako bi u Mozartu i konj uživao. E pa tako i mi. Uživamo. Ne u Mozartu, nego u vulgarnom humoru i golim sisama. Pa kakve onda veze to ima s Mozartom? Nemamo pojma, ali je usporedba isprva baš puno obećavala.
Jedan (nemilosrdni Runjić) voli Judda Apatowa i Woodyja Allena, a drugi (gad Tomljanović) stare crno-bijele filmove, novog Hanekea, danske serije i ponešto friškog holivudskog mainstreama, što znači da se gotovo ni u čemu ne slažu. Ima li bolje podloge za početak jednog divnog prijateljstva? I jednog bloga.
Teo Tarabarić
| 13 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 5 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 14 travnja, 2019
Teo Tarabarić
| 19 svibnja, 2019
Teo Tarabarić
| 28 travnja, 2019
Latz
25. veljače 2014. at 09:07
Odličan popis s kojim se u potpunosti slažem — Ostaje samo vidjeti koji brain fart ćemo doživjeti ove godine.