| Ant-Man , SAD, 2015., SF pustolovni, 117 minuta |
|---|
| Režija: Peyton Reed |
| Uloge: Paul Rudd, Michael Douglas, Evangeline Lilly, Corey Stoll, Bobby Cannavale, Anthony Macke, Judy Greer |
Fizičar amater sa sklonošću ka suvremenim holivudskim filmovima jamačno bi zaključio da se peta dimenzija krije iza police s knjigama u dječjoj sobi! Nakon „Interstellara“ u kojem je McConaughey iz budućnosti komunicirao sa svojom kćerkom bacajući djela Jane Austen, Pynchona i Stephena Kinga s police, kad Ant-Man upadne u tzv. „subatomski prostor“ pogodite gdje se nađe? Iza ormara u kćerinoj sobi!
„Razlika između Ant-Mana i ostalih filmova o smanjivanju je u tome što je u drugim filmovima lik zarobljen u patuljastom stanju. Ant-Man se pak može smanjiti i povećati kada želi, što znači da ima moć, a ne hendikep“, rekao je o svojem omiljenom superheroju iz djetinjstva koscenarist i nesuđeni redatelj začetka nove Marvelove franšize Edgar Wright. Što znači da Paul Rudd u svom prvom superherojskom pojavljivanju manje plovi teritorijem „Draga smanjio sam djecu“ i „Unutrašnjeg svemira“ , a više onom „Spider-Mana“ .
Jer šarm Ant-Mana trebao bi počivati u njegovoj ‘običnosti’, a tu su i obavezni obiteljski problemi. Dakle, Ant-Man je Scott Legg, robinhudovski provalnik koji pakosti korporacijama, bori se za male ljude i iznad svega mrzi nasilje. On ima kćer iz propalog braka povjerenje čije mame treba zaslužiti kako bi je mogao ponovo viđati. Njega će u jednoj od najduljih ekspozicija u povijesti superherojskog filma angažirati Hank Pym (Michael Douglas koji se već dugo nije ovako dobro zabavljao), genijalni znanstvenik čiji se izum, odijelo koje te u trenutku smanjuje na većinu mrava, usput ti dajući nadljudsku snagu, a preko njega možeš i upravljati s kukcima, uskoro sprema zloupotrebiti njegov bivši znanstveni kolega Darren Cross (solidni Corey Stoll, zapamćen kao kongresmen Peter Russo u prvoj sezoni „House of Cards“ ). Tu je i neiskorišteni love interest u liku inače ljepuškaste Evangeline Lily, koja ovdje ima najgoru frizurom viđenu na nekom ekranu otkad je Ksenija Urličić otišla u penziju.
Za razliku od uobičajenih grandioznih Marvelovih šema koje uključuju desetine likova, uništavanje gradova i spašavanje kontinenata od posvemašnje destrukcije, Ant-Man je prigodno koncipiran kao mala komedija. Zato je za glavnu ulogu i izabran komičar Paul Rudd (također solidan, no ipak rođen da ostane sporedni glumac), a posao pisanja scenarija dan Britancima Edgaru Wrightu i Joeu Cornishu, zaslužnima za inovativne komične hitove u kojima su se igrali s horor, SF i drugim žanrovima – „Shaun of the Dead“ , „Hot Fuzz“ i „Attack the Block“ . Oni su trebali filmu dati dozu sarkazma i otkačenog i često autoreferencijalnog humora, u čemu su dobrim dijelom i uspjeli (iako foru s iPodom koji svira „Disintegration“ benda The Cure vjerojatno nije puno ljudi shvatilo). Akcijske sekvence također nisu loše, pogotovo urnebesni finale s dječjim igračkama.
Jedan od nehotičnih komičnih momenata proizlazi iz pokušaja Wooda Harrisa, fanovima „The Wirea“ poznatijeg kao Avona Barksdalea, da uvjerljivo odglumi policajca. Tu je i Martin Donovan, junak Hal Hartleyevih deadpan indie klasika, potpuno miscastan u ulozi zlog agenta Hydre koji želi dilati mravlju tehnologiju vojskama.
Najnespretnije izvedeni dijelovi filma oni su u kojima Ant-Mana treba milom ili silom povezati (tzv. tie-in ) s drugim junacima iz Marvelovog svemira, kako bi se stvorio prostor za beskonačne nove nastavke i…spojke (prijedlog za skupni naziv za nadolazeće filmove poput „Batman v Superman: Dawn of Justice“ u kojima će se spajati likovi iz različitih franšiza).
Tako će Ant-Man u jednom trenutku ići opljačkati skladište Avengersa koje čuva Falcon samo da bi se s njim pošorao, a u nekoliko trenutaka spominje se i Tony Stark (poznatiji kao Iron Man). Ti dijelovi ne samo da odvlače pažnju od glavne radnje, nego i potpuno ispadaju iz zeka-peka atmosfere koju su Edgar Wright i Joe Cornish namjeravali izgraditi. Upravo zbog toga se i Wright posvađao s Marvelovim šefovima i izašao iz projekta prije snimanja. Ono što je on namjeravao napraviti i na čemu je radio 11 godina predavši Marvelovcima čak četiri verzije scenarija, je film koji će u potpunosti funkcionirati sam za sebe. Pljačkašku (heist) komediju koja će u glavnoj ulozi imati čovjeka sa superherojskim moćima. Marvelovcima je to u početku zvučalo kao sjajna ideja, no do 2015. stvoren je Marvelov Filmski Svemir (čija „druga faza“ završava s „Ant-Manom“ ) tj. megalomanska tvornica novca u kojoj nema prostora za nekakve autorske eksperimente. (Usput, Joss Whedon je izjavio da je Wrightov scenarij najbolji koji su Marvelovci ikad imali na svom stolu.) Zato je u projekt u zadnji čas ubačen Peyton Reed, redatelj čiji je najveći uspjeh dosad bila ne baš smiješna čirliders komedija „Bring It On“ .
Kad je Paul Rudd svom osmogodišnjem sinu veselo objavio da će glumiti superheroja Ant-Mana u novom Marvelovom filmu, mali je neimpresionirano odgovorio: „Baš me zanima koliko će glupo to ispasti“. Mali Jack Sullivan može biti zadovoljan, nije ispalo preglupo.
Jedino se na kraju moramo zapitati, zašto se film na hrvatskom zove „Ant-Man“ ? Srbi (kao i inače) znaju da puno bolje zvuči „Čovek-mrav“ ! (6/10)
Tekst je objavljen uz potporu Fonda za pluralizam Agencije za elektroničke medije i Hrvatskog audiovizualnog centra.